Vijenac 212

Arhitektura

Zemljakova škola na Jordanovcu

Nova etapa devastacije

Postoji li uopće građevna dozvola za ovu eskapadu? Ili je ona samo ilustracija klime samovolje i bezakonja?

Zemljakova škola na Jordanovcu

Nova etapa devastacije

Postoji li uopće građevna dozvola za ovu eskapadu? Ili je ona samo ilustracija klime samovolje i bezakonja?

Nakon što je prije nekoliko godina sanacijom ravnog krova potpuno izobličena fizionomija škole Jordanovac, popravak ulazi u novu, drugu etapu devastacije.

Premda građevine klasične moderne već uživaju pozornost struke, pa i javnosti, destrukcije ovakve vrste u nas nisu novost. Doduše ohrabrujuće karakteristike ne pokazuju ni kuće starijeg datuma, ali nažalost ni one novijega razdoblja. Svakodnevno se samovoljno osakaćuje niz sjajnih kuća. Čak i one koje su donedavno bile u kakvu takvu stanju načete su nestručnom obnovom ili pregradnjom.

Samo hrabro pregrađujte i zatvarajte

Škola Jordanovac, rad zagrebačkog arhitekta Ivana Zemljaka, najnoviji je primjer toga negativnog trenda, kao posljedica općeg ozračja u posljednjih desetak godina. Kako je ovdje riječ o školi, ustanovi koja bi trebala biti uzor i poticaj, a uz to je i pod ingerencijom Ministarstva prosvjete, stvar postaje još nezgodnija. I, dakako, pitanje, postoji li uopće građevna dozvola za ovu eskapadu? Ili je ona samo ilustracija klime samovolje i bezakonja? Tako u Svakodnevici, emisiji Hrvatske televizije, arhitektica, stalna savjetnica za pitanja unutarnjeg uređenja, potiče auditorij da po želji slobodno zatvara i pregrađuju balkone i druge otvorene prostore. Našto voditeljica emisije uzvraća bodrenjem: »Dakle, samo hrabro!«

slikaPojma nemaju

Međutim ono što zabrinjava jest mentalni habitus onih koji u takvim osjetljivim slučajevima odlučuju o tegobama vezanim uz pitanja estetske i tehničke naravi. Jer primjerice prizemna zgrada u sklopu jordanovačke škole, bivši dječji vrtić, s novoizvedenim kosim krovom sada izgleda kao peradarska farma. Zadatku očito nisu dorasli ni izvršitelj ni nalogodavatelj.

Manjak dnevnog svjetla

Od samoga početka nepromišljeno rješenje proizvodi nove zavrzlame. Zbog neadekvatnog spoja vertikalnog otvora gimnastičke dvorane s kosinom ulazne nadstrešnice dolazi do podlijevanja kiše. Tek zazidavanjem donjega dijela prozora dvorane moguće je pričvrstiti zaštitni lim. To opet znači i manje dnevnoga svjetla. Istodobno vertikale prozora učioničkih hodnika lijevo i desno od dvorane ostaju niže od sljemena krova nadstrešnice.

Drugim riječima potpuno se narušava slika pročelja. Ne samo da se dogodila kompozicijska inverzija nego se bez i jednoga valjanog razloga mijenjaju i formati prozora učioničkih hodnika. Novi ritam punog i praznog i njihovi međusobni odnosi u potpunosti narušavaju fasadu. Osim toga, izvlačenjem staklene stijene ulaznog prizemlja prema vanjskom rubu nadstrešnice nestaje prvobitna elegancija Zemljakova projekta.

Amblem hrvatske moderne

Škola Jordanovac nastaje 1930, u doba kada gradsku građevnu politiku određuje i potreba za novim školskim prostorima, a Ivan Zemljak jedan je od rijetkih arhitekata koji se posvećuje gotovo isključivo projektiranju škola i vrtića. Riječ je o vrijednom postignuću, jednom od amblema hrvatske moderne. U doba kada je nastala simbolizirala je prodor novih oblikovnih načela prema sjevernim gradskim obroncima.

Toni Bešlić

Vijenac 212

212 - 14. travnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak