METROPOLITAN

Neuspjeh Vestalke

London Ansambl Engleske nacionalne opere (ENO) izvodi tijekom ožujka i travnja operu Vestalka Gasparea Spontinija. Kritičari su od početka bili skeptični prema samome djelu, koje u maniri velike povijesne opere s početka 19. stoljeća donosi priču o rimskoj vestalki Juliji i njezinu ljubavniku Luciniusu. Kritikom je napadnuta Jane Eaglen u ulozi Julije, posebice neujednačenost njezina glasa i intonacijski usponi i padovi. David Parry u ulozi Luciena gotovo je uspio stvoriti ravnotežu između zbivanja na pozornici i zbivanja u orkestru, ali je uništio dojam ne snalazeći se u recitativima. Spominjući ostale sudionike predstave, pjevače u sporednim ulogama (Anne-Marie Owens, John Hudson, Paul Nilon i Gerard O’Connor), redatelja Francesca Zambella i dizajnericu Alison Chitty, kritičar Rupert Christiansen zapitao se: »Zašto su se toliko mučili? Najbolje bi bilo kada bi se cijela stvar što brže zaboravila.«

Eksperimentalna postava Walküre

Tokio U Novom nacionalnom kazalištu u Tokiju 29. ožujka premijerno je izvedena druga Wagnerova opera iz ciklusa Prsten Nibelunga, Walküre. Budući da Tokijska opera svake godine priprema sljedeću operu ciklusa (prva opera, Rajnino zlato, bila je na programu prošle godine), ovaj je projekt prozvan Tokijskim Prstenom. Postava ovogodišnje Walküre nadahnuta je filmom Apokalipsa danas, u kojemu je uporabljen Kas Walküra s početka trećeg čina opere. Zbivanja su zato i smještena u ratnu bolnicu, pa su Walküre bolničarke koje pjevaju u bijeloj okrvavljenoj odjeći. Možda se malo pretjeralo kada se Brunnhilde, umjesto na ponosnom konju, pojavila na dječjem drvenom konjiću, ali su kritičari, bez obzira na to, bili vrlo zadovoljni. James Johnson nezaboravan je kao Wotan, a Linda Watson jest Brunhilde neumorno lijepog glasa. Tu su i hvaljeni Novozelanđanin Donald McIntyre kao Hunding i japanska mezzosopranistica Mihoko Fujimura, koja nastupa kao Fricka, a u istoj će se ulozi ovoga kolovoza pojaviti na Festivalu u Bayreuthu. Pohvaljen je i dirigent Jun Markl, a dobro je ocijenjen i Filharmonijski orkestar iz Tokijya. Kritičari su jedino prigovorili sekciji limenih puhača, ali je sve u svemu opći dojam premijere bio za svaku pohvalu.

Seviljski brijač u Bastilli — odlični pjevači

Pariz Početkom travnja u Operi Bastille Parižani su mogli pogledati komičnu operu Seviljski brijač Gioacchina Rossinija. Izvedba je ležernošću i lepršavošću, te istodobno naglašenom karikaturalnošću, oduševila kritičara francuskog »Le Mondea«. Svaki je solist pohvaljen — Dalibor Jenis kao Figaro (snažan i profinjen glas), Roberto Sacca kao grof Almaviva (on je možda otišao predaleko u nastojanju da se približi Verdijevu Trubaduru, što nije odgovaralo mlađahnosti njegove pojave), Joyce Didonato kao šarmantna zavodnica Rosina (glas zaokružena timbrea), a najuspjelijom je proglašena izvedba Carlosa Chaussona u ulozi Bartola. Pohvaljeni su i Zbor i Orkestar Nacionalne pariške opere, te dirigirent Bruno Campanella.

Obnova brodvejskog mjuzikla iz 1933.

New York Serija glazbenoscenskih predstava koja je zamišljena kao sjećanje na važne godine brodvejskog mjuzikla — 1933, 1940, 1951. i 1964, započela je u ponedjeljak, 18. ožujka ove godine u Gradskoj vijećnici u New Yorku. Sjećanje na godinu 1933. označila je izvedba predstave The Legend of Mackie Messer Scotta Siegela. Kao djelo koje se prikazivalo na Broadwayu dvadeset godina prije čuvene Opere za tri groša ali se tada nije uspjelo zadržati dulje vrijeme, The Legend of Mackie Messer bilo je idealno za prigodu. Pet pjevača predvođenih Markom Coffinom uz pratnju pop-kvarteta Rossa Patersona pokrilo je široko stilsko područje od operete do charlestona. Jednako su stilski bili prikladni i pjevači: Mary Testa bila je zadužena za racionalnu komičnu zaigranost, Anne Runolfsson i George Dvorsky za snolike marcipan-arije, Mary Bond Davis za stvaranje ugođaja tridesetih, a Mark Coffin za pitku razboritost.

Irena Paulus