Ležernost i depresija

»Balcanis«, revija za kulture

Makedonski teater; intervjui s beogradskim publicistom Teofilom Pančićem, s »velikim baštinikom Bosne« Ivanom Lovrenovićem i sa zagrebačkim književnikom i književnim kritičarem Robertom Perišićem; potom proza Zorana Ćirića, dobitnika NIN-ove nagrade za roman godine 2001; potom povijest, sadašnjost i budućnost FAK-a; jedan zaječarski dnevnik; recenzija balkanskoga bluesa Šabana Bajramovića; kritičarski izbori trenutačno najboljih u hrvatskoj, srpskoj, slovenskoj i crnogorskoj poeziji i prozi; anketna pitanja Kultura in mediji na koja odgovara osmero ljubljanskih urednika i urednica rubrika kulture u raznim slovenskim medijima, uloge religija u balkanskim ratovima... To su tek neke teme iz opsežnoga sadržaja drugoga broja kulturološkoga časopisa »Balcanis«.

Časopis je u studenome prošle godine pokrenulo ljubljansko Kulturno-umjetničko društvo Balkanika u suradnji sa zagrebačkom Librom Liberom, skopskim Bleskom i BAP-om (Balkan Asociation of Publishers). Tekstovi su objavljeni na hrvatskome, srpskome, slovenskom i makedonskom jeziku, a prijevodi s makedonskog i slovenskog mogu se naći na www.balcanis.com. Zamišljen kao revija koja će na stotinjak stranica četiri puta godišnje javnosti predstaviti zbivanja s pojedinih područja kulture i umjetnosti, i to sa svih prostora bivše SFRJ, »Balcanis« nepretenciozno zahvaća u prošlo (pomalo dosadno) i sadašnje (pomalo turobno) vrijeme. Ideološki neopterećen, i bez ikakvih ambicija reanimiranja propale zajednice, osim ako će se komu takvom učiniti sama ideja da bi se netko zanimao za film ili poeziju što stiže iz Srbije, »Balcanis« je iznimno informativan i domišljat, maštovit ponajprije po odluci u kojem će obliku predstaviti neki sociološki, umjetnički ili povijesni fenomen. I u prvome i drugome broju, »Balcanis« se trudi biti ležeran magazin kojemu i nije bitno što su oscilacije u kvaliteti tekstova pojedinih autora poprilične i što katkad krši bonton, autorska prava i kulturološke kodove. U ovakvoj koncepciji časopisa eventualni uvodnik glavnoga urednika Aleša Čara bio bi doista posve suvišan: zaključak se nameće sam od sebe. Umjetnici, znanstvenici i publicisti s nekad jedinstvenoga kulturnoga i tržišnog prostora trenutačno nemaju neki bitniji zajednički nazivnik, osim kolektivne depresije. Sudeći po objavljenim tekstovima, u Srbiji je najdublja. Možda i zato što nema teksta s Kosova.

Dubravka Lampalov

Lingvistička ekologija

»Društvena istraživanja«, časopis za opća društvena pitanja, gl. ur. Maja Štambuk, nakladnik Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, studeni-prosinac 2001, god. 10, br. 6.

»Društvena istraživanja« ušavši u desetu godinu izlaženja i nakon 55 brojeva nastavljaju omogućavati znanstvenicima da objavljuju radove iz različitih društvenih i humanističkih disciplina. Radovi su pisani hrvatskim ili engleskim jezikom uz sažetak na njemačkom i engleskom, odnosno hrvatskom.

Tema broja, Lingvistička ekologija: jezični razvoj i višejezičnost, objedinjuje istraživanja i saznanja po jednoga švicarskog, hrvatskog, njemačkog, austrijskog i američkog znanstvenika o pitanjima učenja jezika u višejezičnim zemljama; razlika vladanja usvojenim i naučenim jezikom; dvojezične predškolske izobrazbe; gubitka i očuvanja romskog jezika; dvojezičnog razvoja nijeme djece na osnovi znakovnog jezika.

U rubrici Studije objavljeno je šest radova hrvatskih autora. Obrađen je zanimljiv i u nas još neistražen društveni fenomen diskozabave i afterhoursa; paradoks beznadne proizvodnje alternativne mode u društvenom kontekstu kasnog socijalizma; pitanja poljoprivredne proizvodnje — danas u kontekstu poslovnoga povezivanja seljaka; zatim njezinih tehnologija i razvoja na području starčevačke kulture (između Vinkovaca i Slavonskog Broda) od 6000. do 5100. godine prije Krista. Posljednje dvije studije bave se autoritarnošću, stajalištu prema stanju demokracije i percepcijom razvojnih ciljeva Hrvatske u ovisnosti o spolu, važnosti vjere, stranačkoj preferenciji i materijalnom statusu; odnosno borbom protiv siromaštva sustavima socijalne skrbi u svijetu i u Hrvatskoj.

Ana Kirin