Krležina ostavština

Pred respektabilnim mnoštvom građana u palači Matice hrvatske u Zagrebu na studentskoj tribini, koju je 21. ožujka 2002. pripremila Matica hrvatska, Velimir Visković javnosti je otvorio četrnaest sanduka Krležine rukopisne ostavštine.

Po autorovoj oporučnoj želji dvadeset godina zapečaćena i pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ta masa ispisana papira s vremena na vrijeme zaintrigirala bi i uzburkala kulturne krugove iščekivanjem: krije li se u tome još jedan Krležin obračun, hoće li to biti otvaranje Pandorine kutije ili kulturno-političke tajne, ili...

Krležolog i krležijanac, književni povjesničar i kritičar, ponajprije leksikograf i književni istraživač, Visković je neprijeporno mjerodavan da rasvjetljuje fenomen Krleža, da nam približi velikana pisane riječi, ideja i znanja koji je obilježio književno-kulturno i društveno-političko hrvatsko dvadeseto stoljeće, ma kako ga danas raščlanjivali i tumačili.

U kontekstu Krležinih lijevih nazora i književnog djelovanja u dugom i burnom vremenu povijesnih mijena i previranja, Visković je predavanje započeo Krležinim sukobom s upravom Matice hrvatske, u čiji se trenutačni vrijednosni sustav svojim stajalištem spram nekih pisaca nije uklapao, premda je tridesetih godina bio jedan od najvažnijih suradnika »Hrvatske revije«, glasnika Matice hrvatske.

Krleža je prijateljevao i polemizirao s mnogim akterima prijeratne i poslijeratne kulturne i političke scene, promišljajući kulturno-društvena zbivanja oštricom pera i iznimnom snagom duha. Unatoč tome, istaknuo je Visković, u kutijama nema senzacija ni provokativnih sadržaja. Vrijednost velikana hrvatske književnosti ne proistječe iz njegova ljevičarenja, nego iz klasičnosti njegova univerzalnog i suvremenog djela - tako bi mogao glasiti sažetak predavanja.

Premda je bio u prilici da svoja lijeva stajališta realizira u karijeru, Krleža se, rekao je Visković, odlučio za literaturu i rad u vezi s literaturom smatrajući umjetnike svjetionicima što osvjetljavaju put vlastitom narodu i čovječanstvu.

U Krležinim kutijama pronađeno je obilje svakovrsne građe koja će, naglasio je predavač, godinama (barem onoliko dugo koliko je bila zapečaćena) zaokupljati znalce. Djelomično su rukopisi pregledani, razvrstani i proučeni, no zahtjevan posao tek predstoji.

U ispisanoj papirnatoj masi neobjavljeni je ostatak goleme Krležine kreativne energije i erudicije, njegova enciklopedijskog znanja i vizije društvene zbilje. Te odlike obilježavaju njegova djela i napose glavnourednički rad na Jugoslavenskoj enciklopediji.

Krležinu ostavštinu, kao još jedan izazov za promišljanje fenomena Krleža, znalački je i zanimljivo na studentskoj tribini obrazložio Velimir Visković, izazvavši na kraju, u ozračju pozitivnih vibracija, mnoštvo pitanja studenata — od privatnog života s Belom do druženja s Titom. Njegovi iscrpni odgovori naznačili su još mnoge nove susrete s Krležom.

Marijana Lisjak