Buntovnik sa sadržajem

Buntovnik sa sadržajem

Feridun Zaimoglu, Kopf und Kragen — Kanak-Kultur-Kompendium, Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt a/M, 2001.

Feridun Zaimoglu, rođen 1964. u anatolskom Boluu, već trideset godina u Njemačkoj, u najnovijoj knjizi Kopf und Kragen, koja doduše ne pripada u njegove najbolje, opet se bavi oslikavanjem njemačke svakodnevice iz specifičnog kuta druge ili treće generacije useljenika, ali ide i šire, istražujući i karakter njemačke popularne kulture i medija koji je stvaraju.

U kratkim pričama, reportažama, crticama i portretima detaljno prepričava male i velike stvari svakodnevice, od gubitnika koji cijeli dan pridržavajući šank ocjenjuju prolaznike, do moralnog konflikta u kojemu se može naći mladi Turčin kad ga djevojka pošalje u parfumeriju po vazelin. Te crtice, svakako bolji dio knjige, ispresijecane su fiktivnim intervjuima s prominencijom njemačke kulture i medija — od parodija na račun pop-literata do urednika tabloida Zaimoglu pokazuje statičnost i besmislenost stanja njihove međusobne reprodukcije. Premda su intervjui slabiji i gube se u grotesknom, Zaimoglu pokazuje da zna plesati između fronti, odnosno da se ne želi ograničavati temom za čije je uvođenje u njemačku književnost među najzaslužnijima.

Shizofreni useljenički idenitet

Naime, ono što je svim tekstovima zajedničko jest Zaimogluova nezamjenjiva polazna točka — motiv ljudi s ruba, s granice, koji nekako ili nikako žele pripadati, ali nipošto mainstreamu, oni koji žive u svom shizofrenom useljeničkom identitetu, ali iz toga ne izvlače političke bodove, niti plaču nad nedostatkom domovine.

Kad su se prije nekoliko godina pojavile prve Zaimogluove knjige, Kanak Sprak — 24 Mißtöne vom Rande der Gesellschaft ili Abschaum — Die wahre Geschichte des Ertan Ognun, pojavio se netko tko je otkrio novi jezik njemačke svakodnevice, jezik koji je otvorio niše do tada neprohodne za književnost, one bijesnog protesta ulice i poziva na kulturnu revoluciju. Kanak Sprak, neka vrsta tursko-njemačkog kreola, postao je literarni kôd, s vlastitim nazivnikom Kanaksta, nešto kao američki Nigga, simbol svijesti o sebi samima. Borac protiv klišea, protiv liberalne nediferenciranosti i iluzije o jasno definiranu nacionalnom identitetu, bio je ključan u tome da kakofoniju njemačkih različitosti usmjeri u jedan kulturni zbor s margina. Kao svojevrstan nasljednik pokojnoga Jörga Fausera, još jednoga književnog otpadnika, Zaimoglu je mnogima otkrio da alternativa više ne dolazi s njemačkih margina, već iz useljeničkih kućanstava. Kao sin turskih imigranata Zaimoglu je dakle napredovao do zapisničara druge ili treće generacije Nijemaca bez njemačkog državljanstva, stranaca koje s domovinom povezuju tek roditeljske priče.

Nezadovoljstvo površnostima

Zaimoglu je svakako buntovnik među literatima, ali buntovnik sa sadržajem, za razliku od recimo vođe njemačke pop-književnosti Benjamina von Stuckrada-Barrea, kojega u ovoj knjizi i parodira, on je pisac koji se ne zadovoljava površnostima. I ovdje pokazuje da će se rado i lako odreći svoje trade mark teme, čak ako to znači i razočaravanje stalne publike, ako može istražiti još neistraženi teritorij. Opet na površinu izvlači bizarne bisere iz ne baš svakidašnjeg života, ironično miješajući scenu, subkulturu i veliki svijet. Premda Zaimoglu svakako to može i bolje, ono što i u ovoj knjizi veseli jest njegov pristup književnosti, jeziku i temi, a on je gerilski, ponekad istančan, a ponekad plakativan, pristup koji baš samim dežurnim alternativcima pokazuje što je zapravo pop.

Iva Krtalić-Muiesan