Struka cum grano salis

»Republika«, časopis za književnost, gl. ur. Velimir Visković, br. 11-12, Zagreb, studeni-prosinac 2001.

Časopisu »Republika« ponekad se i može prigovoriti zbog neaktualnosti, no, s obzirom na dvomjesečni ritam izlaženja, njegova glavna namjera ionako je pružiti čitatelju, prije svega, kvalitetno književno i stručno štivo. U posljednjem prošlogodišnjem broju nešto je veći naglasak stavljen upravo na drugo.

Relativno kratak uvodni dio, posvećen književnoj ostavštini Ivana Slamniga, uspio je tu stručnost iznijeti zanimljivo i čitljivo. Svaki od pet autora dao je vlastito viđenje dijela Slamnigove poetike, odnosno njegova opusa, i svaki od tih tekstova prava je poučna minijatura. Slični, ali i malo zahtjevniji hrvatski orijentirani ogledi, vezani su uz opus još jednog od velikana domaće književnosti — Marka Marulića. Među njima ističe se osvrt Pavla Pavličića na malu, ali bitnu razliku između bolju i polju u Marulićevu tekstu posvete Judite. Prethodno objavljivani upravo u »Vijencu«, sedam jezičnih priloga Dalibora Brozovića izvrstan su povijesni sažetak hrvatskih pravopisnih dilema.

Neke od zanimljivijih internacionalnih ogleda potpisuju slovenski pjesnik Aleš Debeljak i engleski teoretičar Mark Currie. Miješajući autobiografsko-putopisnu formu, filozofske teze i povijesne činjenice Debeljak, u biti, pruža kratki pregled slovensko-američkih kulturnih odnosa potkraj 20. stoljeća. Orijentiran uglavnom na poeziju, usput ističe i neke od važnih kulturnih i tradicijskih razlika karakterističnih za Ameriku, odnosno Sloveniju/Europu. Jedina se veća zamjerka odnosi na opsežnost toga prilično zahtjevna eseja — sa svojih četrdeset stranica uvjerljivo je najduži prilog broja. Mark Currie u intrigantnom tekstu Istinite laži, u sklopu četvrtog nastavka rubrike Postmoderna teorija pripovijedanja, na primjeru poznatog romana Doktor Jekyll i g. Hyde, propituje istinitost identifikacije na razini pisac-junak-čitatelj.

U očekivanju Eurokaza

Manjinski dio nestručnih tekstova čine već tradicionalne rubrike nove proze i poezije. S naslovom Slutiti Kytheru, u proznoj je sekciji predstavljena Ljerka Schiffler. Vrlo hermetičan i poetičan tekst, s brojnim umjetničkim poredbama i asocijacijama, teško će osvojiti šire čitateljstvo. Novim pjesmama predstavljeni su Josip Osti, Zorica Radaković i Daniel Načinović. Zanimljivo je da svatko od njih iznosi i neka svoja pjesnička promišljanja u kratkom predgovoru. Unatoč najkraćem takvu pokušaju, vrijedi istaknuti upravo stihove Daniela Načinovića — Jingle Joyce, koji na neobičan način uspijevaju iskombinirati istarsku čakavicu i podatke iz životopisa Jamesa Joycea. U stalnu nastojanju da domaću javnost upozna s opusima nedovoljno vrednovanih stranih književnih imena, »Republika« ovaj put donosi i stihove Poljaka posve iznimne biografije — Stanilawa Barazczaka. Od nešto neobaveznijih tekstova vrijedi izdvojiti vrlo uspjele pokušaje Zlatka Crnkovića i Milka Valenta. Crnković na vrlo neposredan način, bez previše ustručavanja, iznosi osobna i vrlo intimna sjećanja iz djetinjstva. S druge strane, u očekivanju ovogodišnjeg Eurokaza, uz Valenta se možemo podsjetiti, kako na same događaje, tako i na opći ugođaj tog iznimnog zagrebačkog kulturnog događaja.

Jelena Gluhak