Slovenci bez publike

Slovenci bez publike

Svladati gotovo prazno gledalište, valjda je jedna od emocionalno najtežih zadaća umjetnika

Tauferova Ćelava pjevačica, najćelavija od svih ćelavih pjevačica, kako ju je procijenio kritičar »El nacionala«, potom eksperimentalna i od slovenske kritike hvaljena predstava Olga Grad vs Juanna Regina i napokon Sex, Drugs, Rock’ n’ Roll Erica Bogosiana u izvedbi Gledališča Glej iz Ljubljane — tri su dramske predstave koje su uz likovne, filmske, plesne i glazbene sadržaje u Istarskome narodnom kazalištu igrale na petodnevnim Danima slovenske kulture. Pri izboru predstava za druge po redu Dane slovenske kulture u Puli, ravnatelj Istarskoga narodnog kazališta Robert Raponja nije se vodio kriterijem the best of Slovenia, nego je pulskoj publici htio predstaviti presjek recentnih zbivanja na slovenskoj sceni.

Slovenskim je umjetnicima vjerojatno teško palo što su u Istarskome narodnom kazalištu nastupali pred nelagodno malenim brojem ljudi u publici, i bilo je više nego očito da su naviknuti igrati pred punim dvoranama. Svladati gotovo prazno gledalište, valjda je jedna od emocionalno najtežih zadaća umjetnika. Ipak, nakon Ćelave pjevačice Primorskoga dramskog gledališča aplauz je trajao i trajao, nakon Olge Grad vs Juanne Regine publika je bila obamrla i zabezeknuta, ali nikako se ne može reći da je publika aplauzom sprečavala izvođače predstave Sex, Drugs, Rock’ n’ Roll da odu s pozornice. O Tauferovoj Ćelavoj pjevačici dovoljno je reći kako je i u Puli primljena odlično, kao i svagdje u svijetu i da se tu ne da ništa nova napisati. Za razliku od nove predstave Kulturnoga društva B-51 i Prešernova gledališča Kranj, koja je u Puli gostovala 21. ožujka.

Krvavi zanati

Dva su razloga motivirala redatelja Bojana Jablanovca da za trajanja prvoga dijela predstave Olga Grad vs Juanna Regina publiku posjedne u posve intimnu atmosferu, na samu pozornicu, iza kazališnog zastora, bez rampe. Ponajprije, da četrdesetak prisutnih gledatelja u potpunosti osjeti čitavu lepezu raspoloženja i emocija koje pobuđuje čin kreativnog u nastajanju kazališne predstave, a još više da publika postane krunskim svjedokom krvava glumačkog zanata. Naime, Olga Grad, slovenska glumica koja iza sebe ima gotovo šezdeset odigranih uloga, u Jablanovčevoj Olga Grad vs Juanna Regina igra jedan, zapravo banalni segment svoje svakodnevice: priprema ulogu Juanne Regine. Ili, još konkretnije, Olga Grad, koristeći se glumačkim tehnikama pamćenja memorira Uspomenu na usnicama, ulomak iz glasovitog romana Terra nostra Carlosa Fuentesa.

U sav taj napor, nervozu, malodušnost i krize kroz koje prolazi savladavajući Fuentesov ulomak, Olga Grad silinom svoga talenta uvlači publiku — pretvarajući izrazito nelagodnu voajersku atmosferu u — sudioničku. A publika — htjela-ne htjela — zajedno s njom uči tekst napamet, brojeći pritom i vlastite i Olgine greške u pamćenju. Olgin partner u vježbi memoriranja, Gaber Kristijan Trseglav, sudjeluje u mukotrpnome zanatskom dijelu posla, jednako kao i šaptačica Barbara Pia Jenič Hernandez. No, razliku između prosječnosti i zvjezdanog talenta u finalu komentira kostimograf Alan Hranitelj kroz redateljevu zamisao da partner i šaptačica ostaju u neutralnim kostimima, a Olga Grad iz Evina kostima prelazi u raskošnu haljinu Juanne Regine koju je Alan Hranitelj satkao od stotina likovnih, povijesnih, glazbenih i literarnih asocijacija.

Aplauz onih koji nisu napustili predstavu tijekom izvedbe dobiva, dakako, samo zvijezda. Koliko god bila najavljena kao eksperimentalna, predstava Olga Grad (protiv?) Juanne Regine zapravo bi trebala biti dijelom obveznoga programa za sve one koji namjeravaju pristupiti klasifikacijskim ispitima na kazališnim akademijama, da se još jednom zapitaju — žele li se zbilja upustiti u sve to. Nova predstava Kulturnoga društva B-51 i Prešernova gledališča iz Kranja u svojoj isključivosti istodobno je i kazališni abecedarij i maestralna lekcija o vrhunskoj estetici. Time Jablanovčeva predstava Olga Grad svakako pogađa samu srž kazališne umjetnosti.

Na krivom mjestu, u krivo vrijeme

Gledališče Glej iz Ljubljane zatvorilo je Dane slovenske kulture 24. ožujka predstavom Sex, Drugs, Rock’ n’ Roll. Nastala prema tekstu Erica Bogosiana, najavljena je kao razigrani performans na kojemu se redovito događaju burne ovacije. Ne može se reći da pulska publika nije pljeskala i da nije bilo smijeha, ali dojam je potpuno pokvario posve neuravnotežen i improvizaciji na nemilost izložen veliki finale. Glumci Valter Draga i Matjaž Javšnik uletjeli su u čestu klopku onih koji predstavu istodobno režiraju i u njoj glume. Nedostatak odmaka, ili, reklo bi se, nedostatak osjećaja za mjeru i kajanje, klasični je rezultat takvih pothvata. INK-ova pozornica svakako je bila najpogrešniji izbor prostora u gradu za ovu predstavu. Velika šteta za izvođače visokih performerskih sposobnosti, za Bogosianov tekst i sto minuta truda koji prazno gledalište najčešće proguta.

Dubravka Lampalov