Vijenac 211

Glazba

Glazbeni portret: Vlatka Oršanić

Između dviju Lady Macbeth

Svaka njezina uloga zapažena je u europskim opernim časopisima. Ukratko se može reći da pjeva najteže sopranske uloge

Glazbeni portret: Vlatka Oršanić

Između dviju Lady Macbeth

Svaka njezina uloga zapažena je u europskim opernim časopisima. Ukratko se može reći da pjeva najteže sopranske uloge

Hrvatska sopranistica Vlatka Oršanić već dva i pol desetljeća uspješno djeluje na brojnim europskim opernim pozornicama. Nekoć, u doba svojih početaka u Ljubljanskoj operi 1978. godine, bila je dočekana kao pjevačko čudo od mlade djevojke i fascinantnim je mogućnostima koloraturnoga soprana ubrzo osvojila sve operne pozornice bivše države. Od kraja osamdesetih godina 20. stoljeća Vlatka Oršanić razvila se u dramski sopran dalekosežnih mogućnosti, za koji nema ograničenja u repertoaru. Rođena Varaždinka rijetko je prisutna u glazbenom životu Hrvatske. Od njezina posljednjega gostovanja u Zagrebačkoj operi, u Evgeniju Onjeginu i Trubaduru, prošle su već gotovo tri godine. Svaka njezina uloga zapažena je u europskim opernim časopisima. Ukratko se može reći da pjeva najteže sopranske uloge, a posljednja je bila naslovna uloga Šostakovičeve opere Lady Macbeth Mcenskog okruga na premijeri u Bremenu održanoj početkom veljače.

Riječ je o izvornoj verziji opere Lady Macbeth Mcenskog okruga koja je praizvedena 1934. u Petrogradu. Šostakovič je poslije djelo preradio i pod naslovom Katarina Izmajlova prvi put predstavljeno je u Moskvi 1962. Tu je verziju Zagrebačka opera postavila s golemim uspjehom 1964. s Mirkom Klarić, koja je briljirala u naslovnoj ulozi, a skladatelj je bio nazočan predstavi. Zagrebačka opera još je 1937. postavila prvobitnu verziju u kojoj je Katarinu tumačila Ančica Mitrović.

Tako je hrvatska operna reprodukcija svijetu dala još jednu izvrsnu interpretkinju paklenski teške uloge Katarine Izmajlove. Vlatka Oršanić pjevala ju je prije Bremenskoga kazališta u Karlsruheu, Essenu i Meiningenu. O složenosti njezina tumačenja zorno govore najnovije njemačke kritike.

Pohvale kritike

Bremenski »Weser-Kurier« u članku pod naslovom Ljubav žene je njezina smrt piše: »Vlatka Oršanić impozantno je profilirala Katarinu s mnogo nijansi, od žalosti i veselja do straha i duboke depresije. Pri tome je u dramatičnim dijelovima uveliko pomogao svijetli tembar njezina glasa, makar bi tu i tamo piano mogao biti malo okrugliji.« Sjevernonjemački radio upotpunjuje opis kreacije naslovne uloge: »Uloga Katarine Izmajlove ostvarena je veoma usklađeno. Vlatka Oršanić u nju se potpuno uživjela. Pjevala je frustriranu, očajnu, poniženu i proračunatu ženu, snažnim i mjestimice tamno obojenim sopranom koji je jednako podatan i u lirskim, nježnim nijansama. Vjerovali smo svakoj njezinoj emociji. Njezin fini psihološki prikaz osjećaja dobro bi došao i kojoj drugoj ulozi u toj predstavi.«

Bremenski »Die Tageszeitung« u osvrtu pod naslovom Gubitak svake sigurnosti donosi: »Redateljica Konstanze Lauterbach imala je u Vlatki Oršanić protagonisticu koja je tu golemu ulogu izvela bez greške. Bila je to žena koja se, opsjednuta željom za ljubavlju, doslovce probija kroz okorjeli i okrutni svijet muškaraca.« Hamburški »Die Welt« pod naslovom Spirala nasilja dodaje: »Vlatka Oršanić bila je ravnopravna partnerica Sergeju, kojega je tumačio Bruce Rankin. Njezina je Lady imala i autističke poteze.«

Münchenski »Süddeutsche Zeitung« pod naslovom Monolog boli zaokružuje: »Najbolja je bila Vlatka Oršanić kao Katarina Izmajlova, Lady s prekrasnim tonovima i prigušenim međutonovima, predstavivši veliki spektar ljudskih emocija, od dosade, frustracije, nade i sreće do očaja i smrtne strasti. Premijerna publika bila je oduševljena.«

Prije simboličke Lady Macbeth u Šostakovičevoj operi, Vlatka Oršanić pjevala je potkraj listopada pravu Lady Macbeth u Verdijevoj operi Macbeth na premijeri u Tirolskome zemaljskom kazalištu u Innsbrucku. Kritike su također bile superlativne: »Vlatka Oršanić briljirala je kao slavohlepna Lady Macbeth... Krhke je pojave, podmukla karaktera i silna glasa... Posebno dirljiv bio je njezin prizor ludila... Bili su to zvjezdani trenuci kazališta u Innsbrucku...«.

Davor Schopf

Vijenac 211

211 - 4. travnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak