Gitara i kontrabas = kvartet!

Gitara i kontrabas = kvartet!

Larry Coryell & Miroslav Vitouš quartet, Dedicated to Bill Evans and Scott La Faro, Jazz Point JP 1021

Neki jazz-glazbenici u traženju nečeg novog i u jazzu nekonvencionalnog posežu ponekad i za neuobičajenim formacijama sastava, među kojima nerijetko nalazimo i dua — male sastave od svega dva člana.

Jedan je od takvih, za razliku od nekih drugih po sastavu logičniji duo — Larry Coryell, gitara i Miroslav Vitouš, kontrabas, budući da ga čine dva žičana instrumenta. Zabilježen je na CD-u produkcije Jazz Point pod naslovom Larry Coryell — Miroslav Vitouš Quartet, Dedicated to Bill Evans and Scott La Faro. Odakle na ploči quartet kad je ipak riječ samo o dvojici glazbenika? Coryell i Vitouš glazbeni su materijal svog zajedničkog diska crpli iz mape Evansa i La Fara, posvetivši ga svojim inspiratorima, tom znamenitom američkom jazz-dvojcu, nazvavši se zbog toga kolokvijalno kvartetom.

Coryell i Vitouš rođeni su tisućama kilometara jedan od drugoga, prvi u Galvestonu u Teksasu, a drugi u Pragu, glavnom gradu nekadašnjega ČSSR-a. Stjecajem su se okolnosti, Vitouš već godinama živi u Švicarskoj, našli u vrlo blisku osobnom i glazbenom trenutku, što potvrđuje i ovo prvo zajedničko snimanje.

Program predstavljen na ovom disku, crpljen iz repertoara Billa Evansa i Scotta La Fara, odražava njihovo divljenje uspomeni na dvojicu glasovitih džezista kojih već godinama nema među nama.

I jedan jazz-valcer

Someday My Prince Will Come melodija je poznata iz Disneyjeva filma Snjegulica i sedam patuljaka. »Trebao nam je za ploču i jedan jazz-valcer«, ustvrdio je uoči snimanja Coryell, pa je tako i u jazzu znana Churchilova melodija na disku našla svoje istaknuto prvo mjesto. Vrlo poznata i danas u modernom jazzu često izvođena tema Milesa Davisa Nardis bila je još davno i u programu Evansova klasičnog trija, a Larry Coryell u izvedbi dua rabi gitaru s dvanaest struna. I Solar je Davisova skladba predstavljena još 1964. na glasovitom albumu kvinteta autora Walkin’ with Miles, a s legendarnog su Evansova albuma Waltz for Debby Coryell i Vitouš odabrali baladu Greena i Bernsteina Some Other Time. Iako je Vitouš nikada prije nije izvodio, izvrsno se u ovoj izvedbi i melodijski i harmonijski snašao. Bossa-nova Corcovado jedna je od najpoznatijih iz opusa Antonija Carlosa Jobima, i ona jedina na ovom disku nema baš nikakve veze ni s Billom Evansom ni sa Scottom La Farom, ali se ova izvedba odlikuje finim promjenama ritmičkih šablona obojice interpreta, a daje i mogućnost upoznavanja Vitouša i u iznimnoj tehnici arco-sviranja kontrabasa. Popularna melodija Kosme i Préverta Autumn Leaves, prevođena u nas kao Uvelo lišće, nadahnula je i brojne džeziste, te tako pamtimo i verziju Billa Evansa s albuma Portrait in Jazz, a ista se reminiscencija u Coryella i Vitouša javlja i uvrštavanjem skladbe My Romance Rodgersa i Harta, poznate iz mape američke popularne glazbe. Po formi karakteristična Stella by Starlight još je jedan jazz-standard na ploči, koji je Coryellu i Vitoušu bio podsjetnikom na Evansov interpretativni opus, ovaj put s prestižnog albuma Conversation with Myself. Na kraju tu je i tema pijanista Jimmyja Rowlesa iz 1977. The Peacock, koju je La Faro s raznim malim sastavima često izvodio.

Kod formacija jazz-dua kakva je i ova Larryja Coryella i Miroslava Vitouša, uvijek je zanimljivo čuti kako je zamišljena i postavljena koncepcija korelacije instrumenata, u ovom slučaju gitare i kontrabasa, kako u improviziranim korusima, tako i u ritmičkoj pratnji. Budući da je ovdje riječ o dva srodna žičana instrumenta, bitni su i zvuk i međusobno razumijevanje obojice sudionika, koje podsjeća na pozitivne vibracije koje su svojedobno resile Billa Evansa i Scotta La Fara. Larry Coryell već je i prije snimanja ovog diska imao određena iskustva u formaciji dua, primjerice s gitaristom Philipom Catherinom, no Miroslav se Vitoušubrzo uklopio shvativši odmah bit sviranja jazza u ovakvom sastavu, tako da problema među njima nije bilo ni u shvaćanju faktura ni u koordinaciji instrumenata.

Taj jamačno jednokratni diskografski uradak ostat će nažalost samo podsjetnikom na jednu uspješnu suradnju dvojice inventivnih džezista različitih provenijencija.

Mladen Mazur