Europski eter

Međunarodna radijska promocija Big banda Hrvatske Radiotelevizije

Nakon više od pola stoljeća svog obstoja i djelovanja u sklopu nekadašnjeg Radija Zagreb, a danas Hrvatske Radiotelevizije, Plesni se orkestar te naše kuće prvi put predstavio dosad najširem krugu međunarodnog slušateljstva. Određen strogim terminom radija šesnaest europskih radio-postaja članica Europske radiofonske unije EBU (European Broadcasting Union), a u sklopu sezone pod naslovom Doživjeti glazbu, Big band Hrvatske Radiotelevizije, ime koje nosi kad izvodi jazz, svoj je nastup u petak 22. ožujka započeo točno u 22.30 i završio u ponoć.

U realizaciju je tog radijskog projekta sa svojim stalnim dirigentom Silvijem Glojnarićem orkestar uložio mnogo truda i energije, a važnost su tog do sada najšireg predstavljanja orkestra europskom auditoriju shvatili, čini se, i ostali faktori uključeni u realizaciju toga projekta.

Izbor programa bila je nedvojbeno jedna od najvažnijih zadaća dirigenta Glojnarića, zadužena za taj dio posla. Iz obilja raspoložive građe valjalo je odabrati optimalan broj aranžmana i njihova trajanja koji će zadovoljiti razne parametre i kriterije ujednačenosti programa. Ne bi ni ovaj put trebalo zaboraviti Glojnarićeve, sad već gotovo desetljetne, zasluge na stilskoj, zvukovnoj i aranžerskoj preobrazbi orkestra. Svojim je dirigentskim pristupom i poimanjem tretmana takva korpusa uspio postići kompaktan zvuk, kao i novu disciplinu djelovanja primjerenu razini ponajboljih europskih big bandova tog tipa koji još postoje i djeluju pod okriljem nekih radio-postaja.

Standardi i pojačanja

Iako ne vidljivo impresioniran, ali svakako svjestan da ga ovaj put u živo sluša do sada najveći auditorij, zagrebački je, za ovu prigodu vrlo dobro pripremljen big band, demonstrirao zamjetnu uigranost, kao i besprijekorno funkcioniranje svih sekcija, napose i u najvišim registrima sigurne trubačke, izvevši besprijekorno i najzamršenije detalje inače vrlo zahtjevnih aranžmana. Tom discipliniranom skupnom sviranju vrijedi pribrojiti niz raspoloženih i inventivnih solista; trubača, krilničara i kornetista Davora Križića, trubača i krilničara Ladislava Fidrija, sopran i tenor-saksofonista Željka Kovačevića, tenor-saksofonista Sašu Nestorovića, trombonista Zvonka Košaka, pijanista Julija Njikoša i bubnjara Bornu Šercara, koji su efektnim solo-dionicama uvelike pridonijeli sveukupnom uspjehu orkestra kako u dvorani tako i u međunarodnom eteru.

Big band je za ovu priliku bio pojačan trubačem Tomislavom Hurčakom, koji inače djeluje u Njemačkoj, tubistom Danijelom Rajkovićem i našim najistaknutijim perkusionistom, conga-bubnjarem Hrvojem Rupčićem. Za te međunarodne glazbene radijske projekte, kako u izravnim prijenosima tako i za one odgođene za Kanadu i Australiju, EBU, što je sasvim razumljivo, propisuje autentičan repertoar zemlje domaćina. Rukovodeći se ponajprije idejom ujednačena programa koji bi korpus trebao u najboljem svjetlu predstaviti međunarodnom slušateljstvu, izbornik Glojnarić nije imao nimalo laku zadaću. No odlučio se za program sastavljen od osam vlastitih skladbi i aranžmana, dvije skladbe i aranžmana Ladislava Fidrija te po jednu kompoziciju i aranžman Miljenka Prohaske i Antuna Tomislava Šabana.

Svi zadovoljni

Program je tako započeo izvedbom pomalo filozofski postavljena aranžmana skladbe Log 2 sa solima trubača Davora Križića i pijanista Julija Njikoša, koji je slijedio Fidrijev original Blue Boy u srednjem swing-tempu. Na redu je potom bio niz od tri originala Silvija Glojnarića; Faces The u modernom i efektnom funk-medium-aranžmanu s promjenama tempa i izvrsnim solom sopran-saksofona Željka Kovačevića, Dreams of Power s uvodnom kadencom trombona Zvonka Košaka s vrlo korektno izvedenim tutti-korusima orkestra, te u mirnu ugođaju s decentnim sviranjem električnog glasovira Julija Njikoša izvedena skladba Waiting for Sunrise. Da bi se zadovoljile neke za orkestar povijesne zasluge, u program je bila uvrštena i Prohaskina tema Opus 900, napisana još prije više godina u čast 900. rođendana grada Zagreba. Neispričana priča (Untold Story) Silvija Glojnarića s pomalo neobičnom temom i solom Željka Kovačevića, ovaj put kao tenor-saksofonista, imala je, kako greškom piše u programu, nastavak u Neimenovanoj priči (No Name Story) Antuna Tomislava Šabana, koja kao da je zalutala u program. Taj rokerski obojen uradak sa u jazzu već davno potrošenim eskapadama južnofolklornog 5/4 i 7/8 metra, nije uspjela motivirati inače raspoloženi big band usprkos vrlo dobrim solima Križića i Šercara. No već u izvedbama tema My Favourite Jam Ladislava Fidrija i West Wind orkestar je ponovno u punom zamahu. Slobodan uvod i završetak tenor-saksofonista Saše Nestorovića okarakterizirali su Glojnarićev original Sun Ergos, koji je s chase-korusima Borne Šercara doveo do efektnog završetka koncerta s bluesom istog autora, Mistyc Soul, odsvirana u Ellingtonovu stilu sa sordiniranim trombonima Zlatka Strčića i Zvonka Košaka te kornetom Davora Križića.

Na kraju mogu biti zadovoljni svi; i orkestar i dirigent i organizatori, i s obzirom na vrijeme održavanja koncerta ne baš mnogobrojna publika. Prva je europska radijska prezentacija Big banda Hrvatske Radiotelevizije, održana u primjerenom ambijentu zagrebačkog Satiričnog kazališta Kerempuh, unatoč nekim manjim propustima, tako u potpunosti uspjela.