Arhitektonski striptiz

Arhitektonski striptiz

Penezić & Rogina 79 — 91 — 01 Non-completions, Penezić i Rogina, arhitekti d.o.o., Zagreb, 2001.

Nedavno je, na vrlo simpatičnu formatu, sjajna prijeloma, u vlastitom izdanju, izašla knjiga o neostvarenim, neizvedenim projektima dvojice arhitekata Vinka Penezića i Krešimira Rogine. To su projekti različite namjene, od stadiona i stambenih objekata do crkava i trgova, koji su po cijelom svijetu pobirali nagrade. Nagrade nisu dolazile samo za arhitektonski dio pojedinih projekata, nego su projekti Penezića i Rogine duboko propitivali arhitekturu, sociologiju, etiku i estetiku.

Ma niste vi apatridi!

Knjiga je prožeta razgovorom dvojice arhitekata s našim misliocem Žarkom Paićem; kako u njoj piše, interaktivnim razgovorom. No, taj se razgovor više čini kao arhitektonski, teorijski i praktični, striptiz. U njemu, između redaka i konkretno, P&R otkrivaju temelje svojih arhitektonskih ideja i nazora. Tekstovi na engleskom jeziku, uz velik broj ilustracija, objašnjavaju pozadinu svakoga neizvedenog projekta, a glavne su odrednice koje struje njihovim radovima choice, change, memory, place, play, time i distortion. Njihovi arhitektonski promišljaji uvijek teku na pojedinim razmeđima, između duhovnosti, svakodnevice, vizualnog, audio-taktilnog, nomadizma, ludizma i obitavanja.

Brojevi 79 — 91 — 01 u naslovu simboli su njihovih zajedničkih putovanja. Njih dvojica surađuju od 1979. godine, a 1991. godine otvorili su studio. Devetnaest projekata predstavljenih u knjizi pokazuju kako njihova arhitektura, a i sami to ističu tijekom razgovora, nema veze s avangardom, nego se ti radovi sastoje od klasičnih formi, koje samo malo drukčije izgledaju. Primjerice, u slučaju multifunkcionalne dvorane na Prisavlju ili gradskog stadiona na Jarunu u Zagrebu, Penezić i Rogina u potpunosti poštuju sociološku komponentu konteksta kojemu bi ta arhitektura pripadala.

Otkud tolike nagrade Peneziću i Rogini baš iz Japana? Sami sebe nazivaju istočnjacima, apatridima — ljudima bez domovine. Socijalni i humanistički princip, koje pri tom uspješno prezentiraju, nailazi na odobravanja Istoka, pa se i tzv. Tokyo Works, Staklena kuća za slijepog čovjeka, Arhitektura koja poštuje Zemlju i drugi koncepti za koje su dobivali nagrade uklapaju u putovanja koja toliko spominju. Za njih dvojicu arhitektonsko djelo nema opravdanja. Ono je naprosto tu: ili je dobro ili je loše. Otud i njihov duboki angažman unutar hrvatskih arhitektonskih zbivanja. Isto se može reći i za činjenicu koju izdvajaju, a ta je da je arhitektura odraz, a ne pokretač društvenih procesa. Činjenica je to, u nas neshvatljivo neshvaćena.

Strah naručitelja

Projekti koje predstavlja knjiga rađeni su od 1991. godine i, kao što smo već spomenuli, obuhvaćaju raznorodne arhitektonsko-urbanističke cjeline. Projekti su tu trgova u austrijskom Grazu i belgijskom Arlonu, crkve u Splitu i Zagrebu, interpolacije u Zagrebu, galerije u Rovinju, hotela u Poreču... Žarko Paić kaže da su ti projekti »ostali dijelom povijesti nedovršenosti što zbog straha naručitelja od hipermodernizma projekta, a što zbog nelagode hoće li izvedba poništiti tromost zakovanosti u tzv. ugođeni prostor tradicije.« P&R nadalje u knjizi, u razgovoru, otkrivaju stupanj svijesti današnjih naručitelja, probleme lokalnog i globalnog — glokalnog, probleme današnje hrvatske percepcije arhitekture... Tradiciju su dirnuli još 1984. projektom Stil za 2001. godinu, gdje su objasnili svoj pristup arhitekturi uzevši Dioklecijanovu palaču kao medij. Taj je pristup više nego vidljiv u njihovim radovima Transparency of the Hyperreal, koji je 2000. predstavljen u Veneciji i na njihovoj sjajnoj stranici www.penezic-rogina.com, Cubicula Populi, multifunkcionalnom paviljonu te socijalnoj stanogradnji u Vukovaru i Novoj Gradiški. Knjiga nerealiziranih projekata dio je cjeline u kojoj su P&R već objavili knjigu japanskih radova Penezić & Rogina 59-79-99 Tokyo Works, te katalog izložbe u sklopu Venecijanskog bijenala arhitekture 2000. Transparency of the Hyperreal, a u pripremi je i knjiga koja će prikazati njihove ostvarene projekte.

Hi, we are P&R!

Koncepti koje zastupaju P&R, pa i u ovim neizvedenim djelima, jasni su i, na prvi pogled, prepoznatljivi: humanistički senzibilitet, gibljiva tradicija, otvorenost i općeprihvatljivost, a nadasve imaginacija dokučive realnosti. Njihova djela, izvedena i neizvedena, spominjana i nagrađivana, nenagrađivana i ignorirana, u arhitektonskom svijetu postala su djela za propitivanje budućnosti arhitekture, sad već za 22. stoljeće.

Autori su knjigu promovirali na svjetskoj turneji potkraj siječnja i početkom veljače u Londonu, Lancasteru, Parizu, Kobeu i Tokiju, gdje im je tom prigodom i uručeno priznanje osvojeno na prošlogodišnjem natječaju Shinkenchiku s temom Surround Datahome. »Svaka tvorevina ovremenjuje prostor«, kažu P&R na jednom mjestu knjige. Bila to arhitektura koju rade ili knjiga koju su objavili, isti je slučaj.

Marko Kružić