Veliko dvorište Britanskoga muzeja

Veliko dvorište Britanskoga muzeja

Obnova velikog dvorišta samo je dio opsežnije rekonstrukcije kojom se planira preurediti i sjeverna knjižnica u nove etnološke galerije, čime će muzej biti transponiran u javnu arhitektonsku promenadu što spaja gradski prostor s njegove južne i sjeverne strane

Osamdesete godine prošlog stoljeća obilježili su veliki projekti francuskog predsjednika Mitteranda, a ostvarenje koje najbolje prezentira razdoblje po mnogima je znamenita piramida u Louvreu I. M. Peia iz 1989. Ako su grands projets značili renesansu francuske arhitekture, prijelaz u 21. stoljeće obilježen je milenijskim graditeljskim pothvatom na britanskom otočju, a suvremeni londonski pandan onome što je Pei učinio u Parizu jest Veliko dvorište Britanskog muzeja, rekonstruirano prema zamisli lorda Normana Fostera i partnera, otvoreno za javnost potkraj milenijske 2000. godine.

Američki je arhitekt podzemnim javnim pasažima spojio razdvojene galerije Louvrea kreirajući novi središnji ulaz nadsvođen minuciozno detaljiranom staklenim krovom. Bez zastranjenja u povijesni pastiš Pei je uklopio potrebe moderne muzejske institucije u spomeničku cjelinu, a elegantna staklena piramida jedan je od najsmionijih dokaza kako se suvremenim oblikovanjem može dati novi smisao tradicionalnim arhitektonskim formama. Renovacija Britanskog muzeja na sličan je način smiona. Bravuroznom visokotehnološkom čipkom od stakla i čelika, što natkriva nekadašnje dvorište, Foster je objedinio obnovljenu rotondu čitaonice i novouređeni foaje muzeja, koji, osim što znatno poboljšava cirkulaciju posjetitelja unutar muzeja, funkcionira kao novi spektakularni javni prostor britanske metropole.

Muzej je u svom izvornom stanju sagrađen 1823-52. po ideji Roberta Smirkea u obliku četverokuta s prostranim središnjim dvorištem kao javnim vrtom i galerijama unaokolo. Kako se zbirka naglo širila, već 1854. unutar dvorišta Sydney Smirke, Robertov brat, podiže cilindričnu biblioteku oko koje su ubrzo izrasla skladišta knjiga što ispuniše preostali dio dvorišta. Preseljenjem biblioteke nakon izgradnje nove Britanske knjižnice 1998. prostor dvorišta oslobođen je za novu namjenu otvarajući mogućnost velike reorganizacije muzeja. Za građevinu što je u špicama znala prihvatiti gotovo jednaki broj posjetitelja kao i Heathrow, najzaposlenija svjetska zračna luka, ulaz i prijemna zona bili su potpuno neadekvatni, stoga se oslobođeni prostor činio logičnim rješenjem problema. Nakon javnog natječaja za reorganizaciju muzeja i revitalizaciju Velikog dvorišta odabran je Fosterov ured, čije je rješenje savršeno interpretiralo viziju naručitelja.

Natkrivena piazza

Revitalizacija nekadašnjeg dvorišta, sada pretvorena u natkrivenu piazzu veličanstvene prostornosti (96x72 metra), ostvarena je izgradnjom novoga staklenog krova i obnovom kamenih dvorišnih pročelja muzeja, te pažljivom rekonstrukcijom kružnoga volumena čitaonice, čije je vanjsko oplošje prvi put razotkriveno javnosti. S vanjske strane čitaonica je omotana polueliptičnom kamenom dogradnjom u kojoj su smješteni manji izložbeni prostori i knjižare. Iznad njih dvostruko blago zavojito stubište postupno raste od južne ulazne strane prema sjeveru, gdje se nalazi terasa restorana i spojni most s muzejom u razini prvog kata.

Kao i kod recentne obnove Reichstaga (1992-99) Fosterova se ideja, koliko hrabra toliko i jednostavna, zasniva na rješenju krovne konstrukcije, koja je, za razliku od berlinske gdje staklena kupola dominira gradom, u ovom slučaju prezentna samo unutar građevine, ali na zaista spektakularan način. Stakleno-čelična čipkasta struktura po inženjerskom rješenju Buro Hapold pravo je čudo suvremene visokotehnološke gradnje. Toroidalna konstrukcija, što priziva Fullerova geodezijska rješenja, razapeta je između vijenca čitaonice i krova muzejskih krila i oslonjena na prsten stupova, što okružuje čitaonicu sakriven ispod glatkoga kamenog oplošja. Kako valjkasti volumen nije lociran potpuno u sredini dvorišta, stakleni krov ima kompleksnu geometrijsku formu.

Meke filigranske sjene

Dvostruko zakrivljena čelična mrežasta struktura dopremana je u pojedinačnim segmentima i sastavljana na licu mjesta, a na nju su izravno pričvršćeni trokutasti unikatni stakleni paneli. Za sunčana ili poluoblačna vremena transparentni krov proizvodi igru svjetla i meke filigranske sjene na kamenim pročeljima i podu dvorišta što prostoru daje poetsku dimenziju.

Za arhitekta najdelikatniji zadatak bila je obnova Smirkeove rotonde. Izvorno oblikovana kao velika dvorana pristupačna isključivo internim koridorima, znamenita je čitaonica, u koju su zalazili Karl Marx, Virginia Woolf i drugi jednako slavni posjetitelji, prvi put u povijesti tretirana ne samo kao interijer nego i kao arhitektonski volumen s vidljivom vanjštinom. Iznutra redekorirana, čitaonica je u eksterijeru zajedno s polueliptičnom dogradnjom obložena pločama svijetloga španjolskog kamena, za razliku od pročelja muzeja rekonstruiranih u izvornom portlandskom kamenu. Bjelina oplošja i transparentnost krova pridonose olakšanju inače teške neoklasične arhitekture. Pored obnovljenog i proširenog glavnog portika s južne strane u novoj podrumskoj etaži smješten je edukacijski centar s dvoranama za predavanja, konferencije i slično.

Obnova velikog dvorišta samo je dio opsežnije rekonstrukcije kojom se planira preurediti i sjeverna knjižnica u nove etnološke galerije, čime će muzej biti transponiran u javnu arhitektonsku promenadu što spaja gradski prostor s njegove južne i sjeverne strane.

Vinko Penezić