Uspješan prvenac

Uspješan prvenac

Gudački kvartet Sebastian, Claude Debussy, Leoš Janáček, Boris Papandopulo, Croatia Records, CD 5467182

Izdavši proteklih dana njihov prvi nosač zvuka sa zahtjevnim i opsežnim programom, hrvatska diskografska kuća Croatia Records konačno je ukazala povjerenje i Gudačkom kvartetu Sebastian, utemeljenu još 1982. godine, a pod tim imenom na hrvatskoj i inozemnoj klasičnoj glazbenoj sceni prisutnom od 1990. Tehnička razina snimke i oprema na primjerenoj su razini. Kvartet, koji već neko vrijeme čine violinisti Anđelko Krpan i Mislav Pavlin, violist Nebojša Floreani te violončelist Zlatko Rucner, snimio je početkom 2002. tri reprezentativna gudačka kvarteta nastala u razdoblju od 1893. do 1983. godine, a činjenica da se na istom izdanju uz čuvene i općenito rado svirane kvartete Debussyja i Janáčeka našao i jedan od šest sveukupno skladanih kvarteta Borisa Papandopula potvrđuje iznimnu brigu tog komornog ansambla za domaću glazbenu baštinu.

Upravo je najnoviji, Papandopulov 6. gudački kvartet, najuspjelije i najprimjerenije intepretirana kompozicija ovoga diska. Papandopulov karakterističan skladateljski stil, istovremeno i akademski strog i razigran, inventivan, ali ne i ekstravagantan, u dosluhu s modernim, no ipak odmjeren, našao je predane i uspješne tumače u četvorici dobrih glazbenika. Njihove ideje i za ovu skladbu sasvim dostatne izvedbene mogućnosti u potpunosti su se stopile sa skladateljskim zamislima i namjerama. Čini se da su se oni ovim kvartetom dugo bavili, da su se s njime saživjeli, prozrevši i uspjevši nam podastrijeti široki izražajni luk same skladbe, odsviravši ga prirodno, zanimljivo i logično, a tehnički vrlo precizno, disciplinirano i kontrolirano.

Solidnost i visoka razina svirke odlikuje i druga dva kvarteta ovoga izdanja, Debussyjev Gudački kvartet u g-molu, op. 10 i Janáčekov 1. gudački kvartet u e-molu — Kreutzerovu sonatu. Debusyjev kvartet iz 1893. djelo je nove i drukčije zvukovnosti. Kvartet Sebastian bio je na dobru putu da vrstom zvuka oživi i predstavi tu raskošnu i raznoliku paletu tonskih boja. Postigli su i izmijenili i romantični i drukčiji, neodređeniji, apartni zvuk tijekom sviranja, no čini se da nedostaje još više nijansi, bojenja, nedostaje posebnosti, pogotovo u trećem stavku kvarteta. Istodobno, u razigranom drugom stavku poželjeli bismo još više lepršavosti i ležernosti, poželjeli bismo malo naivne razdraganosti. Janáčekov ekspresionistički kvartet iz 1923. programski i dramaturški prati čuvenu Tolstojevu novelu i poprima formu klasične drame. Djelo je to iznimne ekspresivnosti i dojmljivosti, što nam svirka kvarteta Sebastian u priličnoj mjeri podcrtava. Ipak, i ovdje im mjestimice ponestaje žestine, ponestaje im impulsa, daha, čini se da djelo zastaje, a onda opet ni da u svojoj mirnoći nije potpuno. Reklo bi se da je riječ o interpretaciji zacrtanoj u dobru smjeru, no ne i dokraja uspješno realiziranoj.

Ono što općenito odlikuje zvuk kvarteta čist je, homogen i uzorno kontroliran te vođen zajednički zvuk, pa ipak se čini da među svim članovima nema želje i poticaja za soliranjem, za isticanjem, nametanjem, nema borbe za istaknuto mjesto u zvukovnome prostoru, koja bi upravo u snažnoj skladbi kakva je na primjer Janáčekov 1. gudački kvartet doprinijela punini sadržaja i ojačala dojam i smislenost interpretacije. Mislim da bi i poželjna raznolikost u Debussyjevu kvartetu bila tonski prisutnija uz istodobni pojačani angažman i utjecaj sve četvorice glazbenika.

Mario-Osvin Pavčević