U jednom dahu

U jednom dahu

Objedinjen pod znalačkim ravnanjem maestra Pavla Dešpalja, projekt je dosegao visoku profesionalnu razinu, nadahnutu mladenačkim žarom i sviješću o iznimno zahtjevnom djelu 20. stoljeća, nesvakidašnjem izazovu pred kojim su se našli studenti

Jedan od važnijih događaja zagrebačke koncertne sezone bio je mega-projekt Ivana Orleanska na lomači Arthura Honeggera ostvaren 9. ožujka u sklopu Akademskog ciklusa u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Taj ciklus omogućuje studentima Muzičke akademije upoznavanje vrijedne literature, nudeći ujedno i publici atraktivna, često rijetko izvođena djela velikih dimenzija. Izbor dramskog oratorija Ivana Orleanska na lomači Arthura Honeggera donio je i dvije značajne novine u radu Muzičke akademije: iskorak iz klasičnog repertoara u moderniji i suradnju s Akademijom dramske umjetnosti. Naime, taj oratorij osim glazbene ima i značajnu dramatsku komponentu, pa se osim u koncertnom obliku izvodi i scenski, što je ovom prigodom uspješno ostvareno pod vodstvom maestra Pavla Dešpalja i u režiji Borne Baletića.

Projekt je okupio oko 250 izvođača obje Akademije, u kojem su uz glumce soliste, Simfonijski orkestar i Mješoviti zbor nastupili i dječji zborovi Zagrebački dječaci i Zvjezdice, a među gostima bio je mladi slovenski tenor Žiga Kasagić i zagrebački glumac Špiro Guberina. Prošireni podij velike dvorane Lisinski postao je tako impresivna scena koju su jednostavno i funkcionalno osmislili i uredili scenograf Ivo Knezović i majstor rasvjete Saša Mondekar. Uspješne prikladne kostime kreirao je Tonči Vladislavić uz suradnju majstora šminke Kreše Dujmovića.

Simbol patriotizma

Švicarski skladatelj Arthur Honegger (1892-1955) napisao je to svoje remek-djelo prema tekstu francuskog pjesnika i dramatičara Paula Claudela, inspiriranom životom i tragičnom sudbinom francuske nacionalne junakinje Jeanne d’Arc. Podsjetimo da se radi o mladoj seljanki, kojoj su »glasovi s neba« naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača. Kralj Karlo VII. povjerio joj je vodstvo jednog vojnog odreda s kojim je ona pobijedila Engleze. Uhvatili su je međutim Burgunci, pristaše engleskoga kralja, predali je neprijatelju, te je ona uz pomoć crkvenog suda proglašena krivovjerkom i vješticom i živa je spaljena na lomači.

Jeanne d’Arc postala je simbolom francuskog patriotizma, naknadno je rehabilitirana i proglašena sveticom, a legende o njoj inspirirale su brojne književnike i glazbenike. Paul Claudel i Arthur Honegger zajedno su radili na tom djelu po narudžbi poznate glumice i plesačice Ide Rubinstein i ono je g. 1935. ostvareno na visokoj umjetničkoj razini u idealnom odnosu govorene i pjevane riječi, a ovdje je predstavljeno u točnom prijevodu Dunje Robić (pjevani dijelovi), Ksenije Jančin (prijevodi) i Vjerana Zuppe (stihovi).

Unutar višeslojno razvedenog izvođačkog aparata ističu se glavne govorne uloge Ivane i brata Dominika u tumačenju sugestivnih studenata glume Dijane Vidušin i Mislava Čavajde. U ostalim govornim ulogama istakli su se Jadranka Đokić, Iva Glowatzky, Nikša Butijer i Marko Makovčić, te poseban gost Špiro Guberina. Među pjevanim ulogama posebno su zapažene sopranistice Valentina Geci i Valentina Fijačko, zatim tenor Žiga Kasagić, bas Ozren Bilušić, te mezzosopranistica Nera Gojanović i tenor Ivan Turšić.

Visoka razina

Projekt se dugo i pomno pripremao pod nadzorom nekoliko profesora po sekcijama, te je naposljetku, objedinjen pod znalačkim ravnanjem maestra Pavla Dešpalja, projekt je dosegao visoku profesionalnu razinu, nadahnutu mladenačkim žarom i sviješću o iznimno zahtjevnom djelu 20. stoljeća, nesvakidašnjem izazovu pred kojim su se našli studenti.

Posebno treba istaknuti odličan simfonijski orkestar, proširen puhačkim instrumentima, udaraljkama, s dva glasovira i elektroakustičkim efektima, u slojevitom izrazu, zatim izvrsne kultivirane zborove koje su pripremili Jasenka Ostović-Radiković (Mješoviti zbor MA i Zagrebački dječaci) i Zdravko Šljivac (Zvjezdice).

Izvedba tog opsežnog djela od osamdesetak minuta s jedanaest scena protekla je u jednome dahu, prožeta iznimnom dramatskom napetošću i emocijom, te je ispraćena obiljem aplauza i ovacija. Šteta je stoga što je održana samo jedna izvedba. Naime, problem je u tome što djelo još uvijek podliježe plaćanju autorskih prava, pa ga je nažalost snimio samo Radio, ali ne i Televizija. Bilo bi međutim vrijedno pronaći sredstva da se to rijetko repertoarno djelo izvede još koji puta i izvan Zagreba, kako bi se taj ogroman, ali i uspješan trud prezentirao i široj javnosti.

Višnja Požgaj