Stolnjak o Sizifu

Stolnjak o Sizifu

Petnaestoga studenog u Gradskoj kavani slavio se Dan samoubojica. Unutra je sve bilo u znaku slavlja. Ipak, Mirjana S. i Ivan B. bili su zasad jedini gosti, iako je na griničkim satovima bilo već 10 navečer. Gornji je kat bio još svečanije okićen i mnogo je plastičnog cvijeća ležalo rastrgano po podu. Dok su sjedali gore za omalen središnji stol, Ivan je, osim stiliziranog natpisa mit o Sizifu na rozom stolnjaku, opazio i neke dosadnije promjene. Na primjer, Mirjana si je opet odrezala kosu na nulu, i dobila od zadnjeg pokušaja samoubojstva još trideset kilograma na onih starih sedamdeset. I gle, obula je prvi put za van ono što je posebno volio — krivo nataknute zelene cipele zgaženih peta. Odmah im je prišao bradati, davno umirovljeni konobar pjevušeći nešto zlobno na slovenskom. Mirjana je naručila dva sirova odreska od zadnje lude krave sa slovenske granice i iz džepa izvadila, za ovu radosnu priliku, specijano arsenizirano pecivo s makom. Bila je u devetom mjesecu trudnoće i tu je došla roditi njihovo vrlo dobro dijete. Ivan nije ništa naručio, nije bio gladan, a i svoju je cugu ponio od kuće. Zapalio je smireno cigaretu sa strane gdje je filter i zagledao se nekud u daljinu.

Bio je to donžuan u svojim pedesetima, nervozna bodlerovska lijenčina s tristo nesretnih ljubavnih veza iza sebe. Dvjesto devedeset i deveta bila je Mirjana, koja je uletjela u to nelegalno partnerstvo pod infantilnom psihozom, potpuno nespremna na sve ono što jedna ozbiljna veza traži. Svakog drugog u mjesecu rezala si je zapešća pred Ivanom svezanim za radijator, slušajući na walkmanu Bachovu Toccatu u D-duru. Zapravo, policiji je, kao i vidovnjacima te prijateljima do danas ostalo pitanje broj jedan da li je Ivan prije raskida s njom uopće ikad pomišljao na suicid. Susjedi kažu da je bio stabilan radoholičar koji je nedjeljom čak išao na katoličku misu. Ipak, Ivan se B. danas odlučio za, po slavonskoj tehničkoj enciklopediji, najopojniju smrt. Smrt koju je sam nazvao »horizontalno vješanje rakijom«. Naime, radilo se o eksanju litre rakije dok ne padne u nesvijest i uguši se u vlastitoj povraćotini.

Ivan je već odurno podrigivao dok je Mirjani, zajapurenoj od probavljanja sirova mesa vodenjak pukao baš u trenutku kad je u kavani nestalo struje. U nastaloj ih je tami, kao i konobare, uhvatilo da se svađaju o politici pa se dječačić rodio sam, oslanjajući se na svoje znanje (kao što će i poslije u životu). U mraku je izašao tiho na prstićima, vukući za sobom pregriženu pupčanu vrpcu. Struja je došla u antologijskom trenutku, baš kad su se ono dvoje strastveno poljubili nakon toliko vremena. Bio je to zaista sočan poljubac, i svi su se konobari okupili s fotoaparatima da ga sačuvaju kao uspomenu na ovu proslavu. Na golemim, crveno uokvirenim kolor-fotografijama još je godinama Mirjana S. ležala mrtva na Ivanu B. ustiju punih njegove tople povraćotine.

Dorta Jagić