»Europski glasnik«, gl. ur. Dražen Katunarić, god. VI, br. 6, Zagreb, 2001.
Novi broj »Europskog glasnika« donosi četiri integralna romana, osam tematskih cjelina s pedesetak tekstova, čime je broj narastao na čak 930 stranica. S obzirom na velik opseg, evo tek kratkog sadržaja: uvodni tekstovi Brucknera, Paića i Barloewena tvore filozofsko-politički blok razmatranja o kapitalizmu i globalizaciji s mnoštvom referencija na političke aktualije (Bruckner) te prepričavanja glavnih teza iz recentne literature (Paić). Idući blok donosi tri teksta Artauda, Dellila i Mihovilovicha Hernandeza, potvrđujući tezu o znatnom broju kvalitetnih čileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla. Tu je i blok Mishima te književno-znanstveni tekstovi o djelima Damira Miloša i Hrvoja Pejakovića. Slijede prozni (Izgledi za priču) te poetski temat (Pjesnički sat). Tekstovi Toya Ita, Daniela Libeskinda i Baudrillarda tvore temat o arhitekturi, a u Etičkom-liberalnom-kozmopolitskom vrijedi izdvojiti ogled Haima Hacohena provokativna naslova Srednja Europa nikada nije bila kozmopolitska.
Seksualni liberalizam
Najveći i ujedno najzanimljiviji temat posvećen je francuskom piscu Michelu Houellebecqu te tvori svojevrstan dossier o seksualnom liberalizmu. Dossier se sastoji od mnoštva kraćih kritika, ozbiljnijih studija i eseja o Houellebecqovu proznom opusu i njegovim stajalištima koji su u velikoj mjeri uzdrmali književnu i šire kulturalnu zajednicu; njegov se opus stoga uglavnom percipira kao subverzivan i kontroverzan, a samog se autora ili pljuje ili uzdiže u nebesa. Srećom, autorov prvi roman Širenje područja borbe u cijelosti je dostupan u časopisu (u prijevodu Marinka Koščeca) pa se nakon čitanja svatko može odlučiti za ovaj ili onaj tabor. Kontroverznost je, sudeći prema dostupnim osvrtima, dvojaka: u jednih je riječ o obrušavanju na autorov stil i svjetonazor, tvrdeći da su mu teze gomila besmislica, a roman početničko blebetanje koje nema veze s književnošću; u drugih se ipak javlja zrnce razuma pa autorove teze pokušavaju suvislo kritizirati polazeći od ekonomsko-seksualnih (marksistička kritika) i romaneskno-kulturalnih pozicija (seks u književnosti kao izvor trajne subverzije). Pri tome dakako ne treba zaboraviti da je riječ o romanu teze u kojemu je egzistencijalistička potka umotana u socijalno angažirani pamflet, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da je zapadna kultura vrlo osjetljiva kad netko propituje pojmove seks i ekonomija, pogotovo kad ih se dovodi u smislenu vezu. Ako je seks doista postao metafizika kapitalizma, a Houellebecqov roman ništa drugo doli prozno uobličena kritika mita o seksualnom liberalizmu Zapadne Europe, teško je shvatiti zbog čega se podigla tolika prašina, jer je ta tema već dulje vrijeme na popisu psihoanalitičara, postmarksista ili pak intelektualaca opće prakse. Da ovdje ipak ne bismo ulazili u detalje o razlozima buđenja tzv. kritičke javnosti, dovoljno je preporučiti čitatelju da pročita dossier i sam donese zaključak. Odnosno, ako smatra da je riječ o jeftinu nihilizmu, neka pljune autoru u lice; ako pak misli da je riječ o genijalnoj kritici seksualnog liberalizma, neka se obračuna sa šezdesetosmašima i reakcionarnim lakanovcima iz svoga sokaka.
Istovarivanje ugljena
»Europski glasnik« nedvojbeno jedan od najboljih časopisa koji se mogu naći na domaćem tržištu. Urednički je dio odlično odrađen — tu su kvalitetni prijevodi, aktualan izbor tema i autora, pogotovo temat o Houellebecqu..., a i grafički je dio na visokoj razini — dobar prijelom, iznimna preglednost i sjajan uvez. Svatko tko se bavi knjigama zapazit će da se većina domaćih izdavača prema tiskanju knjiga odnosi kao prema istovarivanju ugljena, odnosno misle da za takav posao ne treba nikakvo znanje. Zato nam se uostalom velik broj knjiga raspada nakon prvoga čitanja, fontovi su bizarni, a kvaliteta ispisa kao da je sišla s pokvarenoga kućnog printera. »Europski glasnik« profesionalno je tiskan, pa osim kvalitetnih tekstova nadasve raduje činjenica da se tisuću meko ukoričenih stranica nekim čudom drži na okupu i nakon bezbroj otvaranja i listanja. Ponekad i male stvari čovjeka čine sretnim.
Tonči Valentić
Klikni za povratak