Poigravanje glasom
Natalie Merchant, Motherland, Elektra/Dancing Bear
Kupac ovoga albuma, koji sjedne s namjerom da ga mirno presluša, s pravom će pun nevjerice gledati u naslov prve kompozicije — This House is on Fire. Ovakvo nešto na američkome albumu koji je izašao nedugo nakon događaja 11. rujna, u vrijeme kad su s radijskih i televizijskih postaja u toj zemlji proskribirani i mnogo benigniji nazivi, zvuči pomalo čudno. A kada skladba krene i u uvodu zagospodare orijentalni zvukovi, izmiješani, doduše, s nešto reggae-ritmova, izgledat će još nevjerojatnije. No, nezgodan početak albuma, dovršena prije spomenutih nemilih događaja, nastojao se elegantno izgladiti napomenom u knjižici koja prati ovaj album, a u kojoj stoji: Motherland je posvećen svim žrtvama napada na Sjedinjene Države 11. rujna 2001«. Ono što je daleko važnije jest da četvrti album američke kantautorice Nathalie Merchant donosi iznimno vrijednu zbirku pjesama koje, ipak, tek nagovješćuju mogućnosti koje će se, nadajmo se, u potpunosti realizirati tek u nastavku njezine karijere.
Jedna od manijaka
Nathalie Merchant započela je karijeru kao vokalna solistica sastava 10 000 Maniacs, najčešće opisivanoga kao tipičan predstavnik college radio-zvuka. Njihovih šest albuma prava su mala riznica art rocka s utjecajima folka, dok se njihov album In My Tribe danas smatra klasikom osdamdesetih godina. Relativni neuspjeh albuma Our Time in Eden iz 1992. godine najavio je suton, pomalo osvježen tek labuđim pjevom MTV Unpluggeda, ponajviše zahvaljujući dojmljivoj obradi hita Because the Night.
Kantautorsku karijeru Natalie Merchant započela je prije šest godina iznimno uspjelim albumom Tigerlily. Meobičan glas, inače zaštitni znak 10 000 Maniacs, bio je dovoljan magnet za sve poklonike ove skupine, a i nešto novih (album je prodan u više od pet milijuna primjeraka), čemu je Merchant dodala i zanimljiv autorski pristup. Povjerenje stečeno debijem nešto je poljuljano dvojbenim albumom Ophelia iz 1998. godine, a prazninu do pojave Motherlanda popunio je, ne baš prijeko potreban, album uživo s koncerta u New Yorku.
Baladeskno
Novi album kreće se u rasponu od balada do skladbi srednjega tempa. Po spomenutoj uvodnoj kompoziciji opus nastavlja naslovna nježna i sentimentalna folk-balada protkana zvukom harmonike (Van Dyke Parks). Čuvena pjevačica gospela Mavis Staples gostuje u sljedećoj, Saint Judas, kao i na zanosnoj Build a Levee. U nastavku ističu se izvanserijska Put the Law on You, blues-ugođaja, lijepa Golden Boy, gotovo tradicionalna eterična Henry Darger, bogata gudačima i puhačima, dok će prekrasna Just Can’t Last, college rock srednjega tempa, slušatelja ponajviše podsjetiti na stare radove 10 000 Maniacs. Depresivnu stranu Natalie Merchant ovdje zastupaju tužne, ali lijepe The Worst Thing, Not in This Life i I’m Not Gonna Beg.
Glavnu ulogu na ovome albumu i dalje igra autoričin osebujni vokal. Merchant se cijelom dužinom albuma poigrava glasovnim nijansama, koje nas lagano vode kroz različita raspoloženja. Tu sigurnost olakšava joj i, u najvećemu dijelu, iznimno kvalitetan izbor skladbi koji naglašava sve njezine izvođačke i autorske kvalitete. Bit će zanimljivo pričekati ono što slijedi.
Velimir Cindrić
Klikni za povratak