Od ovoga se počinje

Od ovoga se počinje

Albin Lesky, Povijest grčke književnosti, prev. Zdeslav Dukat, Golden marketing, Zagreb, 2001.

»Naše je doba postalo odveć nemarno u svom stavu prema povijesti: iza svega ingenioznog subjektivizma i često krivo usmjerenog populariziranja često se može otkriti zaziranje od poštene diskusije i ishlapljivanje stvarnog znanja (...) Ovoj je knjizi svrha da skromno doprinese suprotstavljanju tim tendencijama.«

Riječi iz uvoda prvog izdanja klasične Leskyjeve Povijesti grčke književnosti daju najbolji prikaz o čemu je u ovoj knjizi zapravo riječ. Leskyjev klasik nije sigurno ni najopsežnije ni najtemeljitije, a ni najpraktičnije djelo o fenomenu iz kojeg je izrasla književnost zapadnoeuropskog kruga, ali trebamo li se odlučiti za jednu povijest grčke književnosti koja će istodobno biti i sveučilišni udžbenik, ali i priručnik za svakog koga to razdoblje zanima, onda je Lesky sigurno najbolji izbor. Njemački znanstvenik uspio je kao malo tko u ovoj knjizi još prije četrdesetak godina izbalansirati vrhunsko znanstveno djelo, koje ipak neće biti toliko stručno da bilo koga bez doktorske disertacije liši razumijevanja i koje s godinama nije izgubilo na vrijednosti.

Kapitalno djelo

Povijest grčke književnosti Albina Leskyja, koja zahvaća razdoblje od prethomerskoga vremena do Justinijanova zatvaranja atenskog sveučilišta 529. godine, po mnogo čemu pripada među najbolje i najpreglednije književnopovijesne preglede nastale u dvadesetom stoljeću i kapitalno je djelo za svakoga tko se bavi književnošću. Temeljit, a ipak zanimljiv, stručan, a nimalo dosadan, Lesky je dugogodišnjim radom napravio ogledan primjer klasičnog djela iz povijesti književnosti, koje u jednoj knjizi daje i nešto više od osnova grčke književnosti, a istodobno onima još temeljitijima nudi iznimno opširnu bibliografiju u svakom poglavlju.

Leskyjeva tvrdnja kako »pisati danas književnu povijest drže mnogi neukusnim, drugi naprosto nemogućim«, danas je još prisutnija pa su i njemačkom autoru neki novi pokreti bili skloni zamjeriti pristup i klasifikacijske metode. Leskyjeva je klasifikacijska metoda raznolika (ali uvijek i argumentirana): u arhajskom razdoblju dioba je provedena po književnim žanrovima, doba grada-države obrađeno je kronološki, a helenizam najčešće geografski, po pojedinim književnim žarištima. Vodeći se Jaegerovom izrekom »Problemi su ono što je stvarno važno: učinili smo najviše što smo mogli ako smo ih ostavili otvorene i predali ih još žive budućim naraštajima«, Lesky svoje viđenje povijesti grčke književnosti ne donosi kao definitivno, probleme otvara i takvima ih najčešće i s namjerom ostavlja, o čemu svjedoči upravo velika bibliografija.

Otvaranje pitanja

Kao i svaka književna povijest, i ova Leskyjeva može izazvati brojna pitanja i napomene, ne samo klasifikacijske naravi. Mnoge od njih autor je predvidio u Uvodu, gdje donosi i objašnjenja svoga izbora i postupka. Premda će neki razdoblje Carstva možda smatrati odveć opsežnim, sam Lesky drži kako je »nepregledna književna produkcija Carstva dobila bitno manje prostora i pažnje«. Zanimljivo je — i vrlo pozitivno — da je glavni predstavnik nove komedije Menandar, kojega poznajemo prema samo jednom djelu, a i tom u fragmentima, dobio tek nešto manje prostora od meštra stare komedije Aristofana, čije djelo poznajemo iz jedanaest sačuvanih komedija i koji je u prethodnim povijestima bio redovito zastupljeniji od Menandra. Poznajemo li međutim Menandrov utjecaj na komediju do naših dana Leskyjeva odluka čini se logičnom.

Vrstan prijevod

Premda ova knjiga — prema izričitu autorovu stajalištu — nema ambiciju biti ni poviješću grčke filozofije ni znanosti, ona u sebi sadrži mnoge autore koje neke druge knjige ove vrste tek spominju. Platon i Aristotel ovdje su rame uz rame s Homerom i Euripidom, a što se znanosti tiče, Lesky neće preskočiti ni glavne sudionike matematičkih problema. Istina, kvadratura kruga, trodioba kuta i udvostručenje kocke neće dobiti jednak tretman ni broj stranica kao Homersko pitanje, ali, temeljit kakav jest, njemački autor nije mogao izbjeći ni ovaj dio grčke pismenosti, pa se u mnogim dijelovima knjiga doima pregledom grčke povijesti i kulture, što ni u kom slučaju nije negativan kritički sud. Nemarnom dobu Lesky se suprotstavio ovim klasičnim književnopovijesnim djelom koje svim modernim (i post-modernim) pristupima unatoč ostaje temeljnom knjigom o razdoblju na kojem je izgrađena suvremena Europa i cijela civilizacija zapadnog kruga, i koje sad konačno dobivamo u hrvatskom prijevodu. I to kakvu prijevodu. Samozatajni Zdeslav Dukat, veliki poznavatelj antike i znanosti o književnosti napravio je gladak, stručan i vjeran prijevod, dopunivši Leskyjev izvornik trideset godina nakon autorove smrti recentnom bibliografijom, pa se još jednom pokazuje kako i Dukat pripada onima rijetkim preostalim koji se drže Leskyjeve napomene s početka i koji neće dopustiti »ishlapljivanje stvarnog znanja«.

Jasen Boko