Vijenac 210

Fotografija

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Georg Srkulj

Jedan od najdarovitijih

Srkuljev interes za uspostavljanje jasna odnosa prema problemima koji ga se posebno doimlju, prema nekom skupu vrijednosti koje otkriva i utvrđuje, doživljava se poput iznalaženja i uspostavljanja pravoga susreta s vlastitom okolinom.

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Georg Srkulj

Jedan od najdarovitijih

Georg (Žorž) Srkulj rođen je 1931. u Zagrebu. Nakon završenoga srednjeg školovanja upisuje se na Geološki fakultet u Zagrebu, gdje apsolvira. Fakultet ne završava zbog bavljenja fotografijom.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1954. Od 1955. izlaže svoje radove i odmah postiže zapažene rezultate.

Po mišljenju starijih klupskih kolega bio je jedan od najdarovitijih mladih članova kluba, koji su u pedesetim godinama došli u klub, pred kojim će biti sjajna fotografska karijera.

Probija se u Hrvatsko narodno kazalište i počinje sa snimanjem pojedinih glumaca i scena tijekom pokusa i u kratkom vremenu postiže iznenađujuće rezultate.

Vrlo komunikativan i otvoren, bio je omiljen među kolegama svoje generacije.

Njegov se život prekida iznenada 1961, kada umire u tridesetoj godini života, a da uzrok smrti nikada nismo saznali.

Vladko Lozić

Malo koji autor tako kratka života uspijeva ostvariti djela toliko začudne kvalitete. Njegov se rad prekida u trenutku iznalaženja novih mogućnosti, ali i ono što nam je ostavio veoma je vrijedno.

Srkuljev interes za uspostavljanje jasna odnosa prema problemima koji ga se posebno doimlju, prema nekom skupu vrijednosti koje otkriva i utvrđuje, doživljava se poput iznalaženja i uspostavljanja pravoga susreta s vlastitom okolinom. Odnos je to fotografa koji već od početka znade da je fotografija umjetnost, pa je s lakoćom čini svojim načinom života. Baveći se vlastitom istraživačkom životnom pustolovinom, dnevno bilježi viđenja svojih iskustava, dajući do znanja kako je njegov program nešto što je sam razvio i pretvorio u vlastiti način i put.

U asimiliranju zatečenih vrijednosti može se prepoznati zanimanje za korisnu organsku klupsku tradiciju. U njegovim je radovima očigledno nastojanje za otkrivanjem novih oblika i tema, ne u eksperimentu i tehnici, nego u prezentiranju značenja sadržaja koji obrađuje. Kao da ponovno oživljava naše vrijednosti, čini nas svjesnim kako one postoje, njegova umjetnost ne pripada samo njegovu vremenu, jednako je vitalna i danas. Samo je nekoliko godina gradio svoj odnos prema životu, a u svakom pojedinačnom susretu nadograđivao ga i produbljivao. Svi ti susreti, zapažanja, odabiranja te međusobne iskre pogleda, te fluidne veze ljudskih bića i prirode pred njegovim objektivom, otkrivaju nam Srkulja kao potpuno formiranu umjetničku ličnost.

Nažalost, njegov je životni put trajao kratko i doista je šteta što ne možemo saznati što nam je svojom kamerom još želio reći. Ali i ova kratka priča dovoljna je da nas učini bogatijima za još jedno lijepo iskustvo i doživljaj.

Zdenko Kuzmić

Vijenac 210

210 - 21. ožujka 2002. | Arhiva

Klikni za povratak