Eksplozija ideja

Eksplozija ideja

Duo Attaccantilena, osnovan prije četiri godine, koji čine neuobičajena kombinacija instrumenata udaraljki (Igor Lešnik) i orgulja (Mario Penzar) imaju za umjetničku platformu obrade djela starijih majstora te praizvedbe (skladane i posvećene upravo ovom sastavu). Nakon prvoga CD-a pod naslovom Lisinski subotom i turneja na kojima je predstavljan taj glazbeni materijal, duo je započeo sa skupljanjem građe za drugu kompaktnu ploču uz koncertne nastupe i istodobno predstavljanje publici.

Simfonija za osam obligatnih timpana Johanna Carla Christiana Fischera skladana u zoru 19. stoljeća, 1795, najstariji je koncert za timpane u povijesti glazbe. U skladbi nabijenoj ceremonijalnim patosom, zvuku orgulja i timpana (u ovom slučaju broj od osam timpana smanjen je na pet uporabom pedalne tehnike sviranja) dodane su i dvije trublje (Stipe Filipić i Krešimir Fabijanić). Zvukovni ishod te preradbe nije bio najsretniji jer rekonstrukcija ovakve glazbe ne donosi ništa više od reminiscencije na kulisnu glazbu prošloga vremena, a ne živi organizam prilagođen novim instrumentima široka spektra glazbenih boja.

Nakon prisjećanja na prošla vremena uobličena u novo glazbeno ruho, poslušali smo praizvedbu skladbe Balkatran, duo u pet ploha za vibrafon i orgulje francuskoga skladatelja Sergea Folieja. I dok Foliejevu biografiju rese veliki scenski opusi, zagrebačkoj praizvedbi namijenio je komorno djelo, bogato u zvuku, idejama i bojama. Egzotičnost naslova, jer »...Balkatran je biljka čiji je plod Tatarima služio umjesto kruha, ...a danas bismo je mogli opisati kao spoj repe, komorača i mirisa naranče...«, podcrtana je i mjestom idejnog začetka skladbe: otokom Reunion u Indijskom oceanu gdje su Folie i Lešnik sudjelovali na projektu Orkestrijada i dogovorili buduću zajedničku suradnju. Skladba je izvedena u znaku obilježavanja osamdeset godina francusko-hrvatskih kulturnih veza i uz potporu Francuskog kulturnog instituta u Zagrebu. Izlazak u izvanglazbeni prostor izborom naslova skladbe Folie je nadopunio i glazbenim izričajem, ustrajavanjem na boji kojom dolazi na granice ambijentalne glazbe, do prihvaćanja elemenata jazza i rocka. Pet slobodnih glazbenih varijacija dale su priliku da obojica glazbenika istaknu svoja nedvojbena glazbena umijeća, od virtuoziteta do muzikalnih iskaza Foliejevih glazbenih ideja.

Mnoštvo snage i energije

Još jednom praizvedbom, onom Koncerta za udaraljke i orgulje s podnaslovom Jekyll & Hyde dvostrukih autora, Austrijanca Franza Cibulke, i Igora Lešnika, završio je prvi dio koncerta. Samo djelo nastalo je putem suvremenog sredstva komunikacije, Interneta, odnosno elektronske pošte kojim su dvojica autora razmjenjivala ideje i nadopisivala dionice u glazbenom softweru. Autorski dvojac posvetio je skladbu grupi Emerson, Lake & Palmer, predstavnicima simfo-rocka iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a glazbene paralele očitovale su se u velikim količinama zvuka čija je koherentnost i inspirativnost znala biti upitna, no upravo je to cijena što je nose praizvedbe, dok drugi dio cijene odnosi Internet, koliko god revolucionaran bio. Kao i u slučaju prethodne skladbe, izvedba djela bila je potpomognuta Austrijskim kulturnim institutom.

Amerikanac Lou Harrison skladao je Koncert za orgulje i udaraljkaški orkestar godine sada već daleke 1972. godine. Duu Attaccantilena pri izvedbi pridružili su se i Bing Bang, ansambl udaraljki Hrvatske glazbene mladeži, te pijanist Damir Gregurić. Opsesija svakodnevnim predmetima koji uz malo mašte mogu postati i udaraljkaški instrumenti odveli su Harrisona do automobilskih cijevi, različita posuđa, svega što može proizvesti zvuk. Najzanimljivije djelo koncerta počastilo je publiku velikom eksplozijom ideja i maštovitim posezanjem Harrisona u glazbenu povijest, a stalna ritmička pokrenutost unijela je mnoštvo snage i energije u izvedbu kojom je ravnao Igor Lešnik.

I, naposljetku, dašak nekonvencionalnog u elitnom ciklusu Dvorane Lisinski dogodio se izvedbom skladbe There is Today and Tomorrow Engleza Howarda Haigha. Posrijedi je nepretenciozna skladba nastala kao dosjetka skladatelja koji nikako da napiše obećano glazbeno djelo, djelomično i zbog nedolaska na probe članova orkestra. Skladba koja se sastoji od pljeskanja i lupanja dlanovima po tijelu, stepanjem i glasom donosi povratak iskonskom glazbenom instrumentu, ljudskom tijelu, ne samo glasom, nego i tijelom shvaćenim kao udaraljka. I kako se moglo shvatiti po reakciji publike, bio je to simpatičan odmak od konvencionalnih i ponekad previše ozbiljnih događaja, koji jasno dijele visoki artizam tzv. ozbiljnog dijela koncerta u dvorani od ostatka svijeta, čak i od tzv. zabavnoga dijela istog koncerta, upravo specifičnog za ciklus Lisinski subotom, koji se događa u foajeu dvorane nakon što ozbiljni glazbenici završe posao. I, naposljetku, spomenut ću, uza sve pohvale glazbenom umijeću dua Attaccantilena, Lešnikov sluh za zanimljivo uobličavanje, odnosno uspješan marketing glazbenih djela, koji njegovu reprodukciju čini tako privlačnom. Gledajući njegov rad, glazbenički i organizatorski, rezultat je stvaranje i educiranje nove glazbene publike, koja je izravno upućena na ideju novih skladbi, njezinu domišljatost i privlačnost glazbe i muziciranja u izvornom obliku.

Tamara Tomažić