Anna Mouglalis
Atmosferični Chabrolov film o letargičnoj (katkad i ubojitoj) buržoaziji Hvala na čokoladi njezin je treći film, u kojem doslovno briljira
Jedna od najzanimljivijih glumačkih osobnosti novijega francuskog filma, mlada Anna Mouglalis (osim što je nastupala i u teatru), prvi se put na platnu kina u svojoj domovini pojavila 1998. godine u filmu Francis Giroda Terminale. Samouvjereno portretirajući Claire, učenicu koja junakinji filma Caroline (u izvedbi Eleonore Gosset) zajedno s još pet školskih kolega, na svoj način pomaže u borbi protiv sarkastične i manipulativne profesorice filozofije (što po sinopsisu neodoljivo podsjeća na Ubijajući gospođu Tingle), još uvijek ne dobiva dovoljno pažnje.
Atmosferični Chabrolov film o letargičnoj (katkad i ubojitoj) buržoaziji Hvala na čokoladi njezin je treći film, u kojem doslovno briljira kao Jeanne Pollet, savršeno nadopunjujući i komponirajući scene s divom Isabelle Huppert. Nakon toga izvanrednog nastupa, kritičari su je oduševljeno proglasili otkrićem, čemu uz nedvojbenu talentiranost i samokontrolu u izvođenju, svakako pridonosi i njezina izvan serijska ljepota tamne kose, blijede puti, senzualnih usana i rječitih očiju — mješavina Girl Power s glamurom staroholivudskih diva; te snažan duh koji stoji iza svake od tih čvrstih, uvjerljivih transformacija.
Iz Anne Mouglalis naime zrači zrelost neprimjerena njezinim godinama, nekakva ozbiljna inteligencija koja fizičkoj ljepoti dodaje ono pravo nešto, što je izdvaja iz gomile.
Kao Jeanne Pollet, mlada pijanistica koja hrabro dolazi na vrata tek vjenčanog para, predstavljajući se kao pravo dijete poznatog umjetnika zamijenjeno u rodilištu, postupno otkriva i puno dublje tajne iza hladno-ljubazne fasade supruge svog potencijalnog oca — u čokoladi.
Između ta dva filma Mouglalis je snimila i art-film, inspiriran Proustom — La Captive u režiji Chantal Akerman, a nakon Hvala na čokoladi, otvorio joj se put za nove glavne uloge (osim u De l’historie ancienne), u filmovima poput Le loup de la cote Quest, La Vie nouvelle i Novo.
Katarina Marić
Klikni za povratak