Uspješan povratak

Leonard Cohen, Ten New Songs, Sony/Menart

Novi album kultnoga kantautora, pisca i pjesnika Leonarda Cohena prvi je njegov studijski opus nakon stanke od gotovo cijeloga desetljeća.

Kada se prvi put pojavio na diskografskome tržištu davne 1968. godine albumom Songs of Leonard Cohen, imao je već 33 godine, solidnu reputaciju pjesnika u svojoj rodnoj Kanadi te dva objavljena romana, dok je u Sjedinjenim Državama bio je tek opskurna underground-pojava. Cohenov nastup u emisiji američke televizijske postaje CBS »Camera Three« te izdavanje spomenutoga albuma ubrzo su sve izmijenili. Pjesnik koji je pjevao svoje gorke i iskrene stihove ugodnim dubokim glasom, samo uz pratnju gitare, proglašen je glasnogovornikom takozvane Silent Generation (odrastali u vrijeme Eisenhowera). Romantizirana slika pustinjaka koji većinu vremena provodi u skromnoj kućici na grčkom otoku Hydra te povremenog gosta njujorških hotela Chelsea i Henry Hudson, blagotvorno je djelovala na prodaju njegovih albuma. Songs From a Room, Songs of Love and Hate, Live Songs i New Skin for the Old Ceremony, albumi su koji su Cohena doveli do sredine sedamdesetih te definitivno ustoličili kao barda jedne ere. Kultne kompozicije poput Suzanne, Sisters Of Mercy, So long, Marianne, Bird on a Wire, Chelsea Hotel i Who by Fire, okupljene su 1975. godine na albumu Greatest Hits, kojim je Cohen zaključio prvi dio karijere.

Nastavak karijere, nešto slabije prihvaćen, donio je promjenu zvuka Cohenovih albuma. Već poznati vokal i stihove pratila je znatno bogatija glazbena podloga, ponajprije na prvome albumu novoga niza, Death of the Ladies' Man koji je producirao Phil Spector, ali i kasnijim, Various Positions, I'm Your Man, Future i Recent Songs.

Novi album, Ten New Songs, koji možemo smatrati početkom treće faze Cohenove karijere, nastao je po Cohenovu boravku u američkome Mount Baldy Zen Centreu, čemu imamo zahvaliti pomalo spartanski i, nadasve, meditativni ton albuma. Autor koji je kroz karijeru prošao faze droge, I Chinga, astrologije, vegetarijanstva, isključivog mesožderstva, pa ponovo vegetarijanstva, posljednjih je desetak godina odgovore tražio u okrilju zen-budizma. Iako je ovaj album izdan pod njegovim imenom, skladbe supotpisuje Sharon Robinson, također sljedbenica budističke filozofije, koja je album i producirala te u njemu sudjeluje vokalom, aranžmanima, programiranjem i izvedbom na sintisajzeru.

Već uvodna, možda ponajbolja skladba albuma, In My Secret Life, s Cohenovim baritonom i soul-vokalom Sharon Robinson, na podlozi sintetiziranog zvuka, postavlja definitivni ton ove kolekcije. Prekrasna i tekstualno dojmljiva, ova pjesma o dva usporedna svijeta najbolje oslikava Cohenovu očaravajuću depresiju — područje prošloga, izgubljenog, propuštenog i nedosežnog, tematske okosnice ovoga albuma (And I miss you so much / There's no one in sight / And we're still making love / In My Secret Life). Među ostalim skladbama, odreda mekanih, nježnih i mirnih melodija (uz iznimku ritmički netipične Boogie Street) u kojima, kao i u dosadašnjim Cohenovim radovima, stihovi igraju glavnu ulogu, izdvajaju se glazbeno lijepa i tekstualno lucidna That Don't Make It Junk (I fought against the bottle / But I had to do it drunk / Took My diamond to the pawnshop / But that don't make it junk) te šapat smirene i poetične Love Itself (Then I came back from where I've been / My room, it looked the same / But there was nothing left between / the Nameless and the Name).

Iako bi klasični jazz-sastav bio znatno primjereniji format za umotavanje Cohenova glasa i misaonih stihova, moramo se složiti s brojnim glazbenim magazinima koji su ovaj album uvrstili među najvrednija izdanja 2001. godine, te priznati da je riječ o ponajboljem Cohenovu opusu iz posljednja dva desetljeća.

Velimir Cindrić