Prirodnost i dramatičnost

Prirodnost i dramatičnost

Đuro Slako rođen je godine 1929. u Zagrebu, gdje je završio i školovanje. Njegov plodni profesionalni radni vijek započinje godine 1956, kada se zapošljava kao fotoreporter na Televiziji Zagreb, gdje radi sve do umirovljenja. Na radnom mjestu, dugi niz godina, bio je vrstan kroničar svoga vremena.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1958. Iste godine polaže i fotografski majstorski ispit pri Obrtničkoj komori u Zagrebu.

Član je Hrvatskoga novinarskog društva, kao i Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske.

Đuro Slako izlagao je dugo vremena na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja mnoga priznanja i nagrade. Za životno djelo dobitnik je i nagrade Tošo Dabac (1989).

Bio je i predsjednik Fotokluba Zagreb (1965-1966).

Održao je niz samostalnih izložbi fotografije, od kojih su bile najzapaženije retrospektivna izložba u Muzeju grada Zagreba (1976), odnosno izložba fotografija u povodu dana grada Zagreba u Muzeju Mimara (1998).

Danas je u mirovini i živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Već više od četiri desetljeća prisutan je Đuro Slako u ukupnim događanjima vezanim uz našu fotografiju. Mnogo je pridonio njezinu razvoju, sudjelujući na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu. Neumoran je stvaralac kojega radovi otkrivaju i predstavljaju kao fotografa posebna senzibiliteta i talenta, istraživača novih mogućnosti sagledavanja svijeta i zbivanja kroz objektiv kamere. Nije naodmet prisjetiti se riječi profesora Baldanija, koji je napisao: »Studioznost teme, životna dokumentarnost i smjelost eksperimenta, karakteristike su koje dolaze do izražaja na svakom od izloženih radova. Raspon motiva je također širok i obuhvaća studije portreta, aktova, žanr scene i estetske oblike živih pokreta, kao i druge teme u kojima osim sadržaja želi prikazati dinamičnost atmosfere, snagu opservacije i smisaono značenje. Tipično je za Slaka da nije usiljeni novator kojemu scena nameće putove tumačenja. On se nikada ne upušta u deskripciju da bi gledaocu razjasnio svoju namjeru. Njegova je metoda da odabire bitno, da sliku svede na osnovne komponente vizualnog doživljaja i da vlastitu ekspresiju prezentira u specifičnom ruhu novih aspekata.«

Teško bi se bolje i točnije moglo opisati djelo Đure Slaka, posebice te 1966. godine, kada je ovaj tekst napisan u povodu izložbe Dokumenti i eksperimenti održane u salonu Fotokluba Zagreb. Od tada pa sve do danas doživio je njegov opus mnoge nadgradnje, ali rukopis ovog autora ostao je nepromijenjen. Njegovo djelovanje kao fotografa uistinu se u cijelosti odvijalo u posebnim okolnostima. Njegova profesionalna vezanost uz rad na Televiziji Zagreb i mnogim televizijskim ekipama usadila mu je i određene poglede na samu funkciju slike. Te slike, pored radnog ugođaja, obilježuje prirodnost situacije, a često i dramatičnost i uzbuđenje.

Zdenko Kuzmić