Pohvala scenografiji i kostimografiji

Pohvala scenografiji i kostimografiji

Petar Iljič Čajkovski: Evgenij Onjegin, Arthaus Musik, 152 minute

Više od 120 godina nakon premijere u ožujku 1879, Evgenij Onjegin — opera od sedam slika u tri čina Petra Iljiča Čajkovskog, prisutna je na pozornicama diljem svijeta te uz Borisa Godunova jedna od najizvođenijih ruskih opera. Na ovom DVD-u nalazi se snimka produkcije European Union Opera iz Festspielhausa u Baden-Badenu iz 1998. godine, koju je režirao ugledni Nikolaus Lehnhoff. U realizaciji su sudjelovali umjetnici iz dvadeset i devet europskih gradova.

Izvedbom ravna Gennadi Rozhdestvensky koji pronalazi vrlo dobru ravnotežu između dugih lirskih monologa Tatjane (scena s pismom), Lenskog (monolog uoči dvoboja) i princa Gremina (pohvalnica supruzi), kao i završne scene sučeljavanja Tatjane i Onjegina s jedne strane, te zborskih prizora u kojima potisnute emocije pojedinaca rezultiraju tragičnim događajima s druge strane. Pod njegovom dirigentskom palicom orkestar nenametljivo i s puno osjećaja prati sve izvođače.

Ulogu Tatjane interpretira irska sopranistica Orla Boylan. Njezina Tatjana kao mlada i neiskusna djevojka u kojoj pojava neznanca izazove pravu buru osjećaja, a posebice kao zrela žena koja je suočena s izborom između mladenačke ljubavi i ljubavi supruga, vrlo je dojmljiva.

Njemačko-ruski bariton Vladimir Glushchak uvjerljiv je kao Onjegin, lijepi, bezosjećajni i egocentrični lomitelj ženskih srca koji biva kažnjen zbog svoje oholosti.

Posebne pohvale zaslužuje scenografija i kostimografija za koje je zaslužan Marcus Mayer. Zahvaljujući njegovom modernom minimalističkom dizajnu očišćenom od suvišnih detalja do izražaja je došla izvanvremenska problematika ljubomore, ljubavi i žrtve koju smo zbog nje spremni podnijeti, koju je u svom romanu stihovima opjevao Puškin, a prema kojoj je Čajkovski zajedno sa Konstantinom Shilovskim napisao libreto.

Simbolika boja

Dojmljiv je način na koji je Mayer upotrijebio žutu, crvenu, bijelu i crnu boju kao i simboliku koje one imaju. Kostimi Tatjanine sestre Olge (vrlo dinamična interpretacija britanke Anne Buford) uvijek su žute boje — boje ljubomore, jer je ljubomora koju ona izazove zamašnjak kasnijih tragičnih događaja. Efektno je korištenje crvene (ljubav), diskretno prisutne samo na kostimima mlade Tatjane. Bijelu boju nevinosti na sceni u prva dva čina zamjenit će u trećem crna, koja će prevladati i u kostimografiji. Jedinu iznimku predstavlja crveni sag po kojem gaze Onjegin i Tatjana. Prepuna simbolike kostimografija i scenografija, kao i odlično korištenje svjetla i sjene, daju predstavi dodatnu dimenziju ne odvlačeći nam pažnju od izvođača.

Kvalitetnu DVD sliku prati vrlo dobar zvuk u PCM stereo formatu. Operu je moguće gledati uz titlove na engleskom njemačkom i francuskom jeziku. Na tim su jezicima u pratećoj knjižici objavljene zabilješke o autoru, nastanku opere i njezin opširan sadržaj, te kraće bilješke o solistima. Na hrvatskom tržištu DVD distribuira Enograd.

Goran Ivaniš