Pjevanje iz duše

Pjevanje iz duše

Nimalo ne smeta što se ponegdje osjeća mali napor; mnogo je važnije što umjetnik inerpretaciji prilazi s puno osjećaja i strasti

Slavni španjolski tenor José Carreras nastupio je 19. veljače u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u organizaciji koncertne agencije Aplauz, uz novčanu pomoć brojnih sponzora kojima je u programskoj knjižici posvećeno i najviše šarenih stranica; dok je osnovna zadaća takve knjižice — sam program, vrlo površno i nedostatno obrađena, baš kao i mjesto i datum koncerta o kojima nema ni traga. Nepažnja je to prema publici i prema umjetniku koji je već treći put nastupio u našoj sredini. Nadajmo se ipak da umjetnikovo zadovoljstvo što je ponovno nastupio u Zagrebu neće pomutiti organizacijski propusti, već će mu u lijepoj uspomeni ostati oduševljena publika koja ga je s velikom pažnjom slušala i priredila mu ovacije.

Za razliku od ranijih nastupa u pulskoj Areni i dvorani Lisinski uz simfonijske orkestre, ovaj put je Carreras održao recital popularnih talijanskih kancona, te španjolskih i francuskih pjesama iz opusa Bellinija, Coste, Tostija, Denze, Ramireza, Granadosa, Addinsella i Gastaldona. Pratio ga je njegov dugogodišnji suradnik, talijanski pijanist Lorenzo Bavaj, kojemu se u nekoliko točaka pridružio i gudački kvartet Ensemble h u kojem sviraju braća Sondeckis — violončelist Vytautas i violinist Paulius, sinovi poznatog litvanskog dirigenta Sauliusa Sondeckisa, te još dvojica njemačkih glazbenika Rodrigo Reichel, prva violina i Jan Larsen, viola. Ensemble h je u tri predaha tijekom programa izvodio samostalno pitku salonsku glazbu Tostija i Cantija.

Poznato je da se 55-godišnji José Carreras svojevremeno borio s teškom bolešću — leukemijom no da se 1988, srećom izliječen, vratio svojoj omiljenoj profesiji, ali postupno i oprezno, s više komornih negoli opernih nastupa. I baš se u takvom, doduše ogoljenom, ali izravnom i intimnom kontaktu s publikom, očituju najljepše kvalitete velikog umjetnika Carrerasa. Pri tome nimalo ne smeta što se ponegdje osjeća mali napor; mnogo je važnije što umjetnik inerpretaciji prilazi s puno osjećaja i strasti. Polazi dakle od srca, da bi zatim posve svjesno i razumno svojim prekrasnim bogomdanim toplim glasom i muzikalnošću, kojima je uvijek osvajao publiku, i savršenom tehnikom ostvario u potpunosti uzornu i stilski čistu cjelinu.

Ukratko, bila je to najljepša potvrda sintagme iz naslova njegove autobiografije Pjevati iz duše, koja je prevedena već na nekoliko jezika, a upravo uoči Carrerasova nastupa u Zagrebu izašla je i na hrvatskom jeziku u izdanju Školske knjige (te je predstavljena na konfereciji za novinare u hotelu Opera). Ta autobiografija nije samo priča o umjetnikovu životu, nego i pogled kroz zrcalo u vlastitu dušu. Teška bolest promijenila je život umjetnika, njegova razmišljanja i navike, otkrila nove vrijednosti; a to se dakako odražava i u sadržaju knjige koja nam približava intimni svijet izvanrednog čovjeka, kroz koji onda s više razumijevanja i topline doživljavamo i njegovu izvanrednu umjetnost.

Višnja Požgaj