Od Motovuna do art-kina

Od Motovuna do art-kina

Potpisan je ugovor s našim partnerom Zagreb filmom o Art kinu. Postojeća dvorana u zgradi Zagreb filma zajedničkom inicijativom i ulaganjima trebala bi se pretvoriti u modernu prikazivačku lokaciju od stotinjak mjesta koja će zadovoljavati visoke tehničke standarde. Program će se zasnivati na recentnoj nezavisnoj i neholivudskoj produkciji, kinotečnom repertoaru, autorskim, tematskim i nacionalnim retrospektivama

Možete li nam nešto više reći o ovogodišnjem Motovunskome filmskom festivalu?

— O konkretnim filmovima, naslovima i gostima doista je teško govoriti u ovo doba godine, no možemo najaviti osnovne programske sadržaje ovogodišnjeg festivala. Kad se stari festival završi, pripreme za novi počinju već u devetom mjesecu. Umjetnički direktor festivala — Rajko Grlić, glavna je karika pri izboru filmova, dok svi zajedno radimo na predselekciji. Redovito posjećujemo MIFED, jedan od najvećih europskih filmskih marketa u Milanu, nedavno sam se vratila s filmskog festivala u Rotterdamu i trenutno je u igri dvadesetak naslova. Završen je i festival u Berlinu; treba još pričekati Cannes — tako da će većina ovogodišnjih naslova biti poznata negdje krajem šestog mjeseca. Pomno pratimo što se događa u svijetu, a istaknuti filmski radnici koji su članovi savjetodavnog odbora festivala također daju svoje prijedloge i sugestije. Što se tiče termina festivala, i dalje se držimo tradicionalnih datuma — ovogodišnji festival održat će se od 30. srpnja do 3. kolovoza.

Temeljni koncept festivala nećemo mijenjati, no kao i svake godine nastojat ćemo ga obogatiti i osvježiti programskim novitetima. Dakle nastavljamo s već tradicionalnim glavnim programom od dvadesetak nezavisnih igranih produkcija s različitih zemljopisnih širina, od kojih će onaj najbolji prema mišljenju ocjenjivačkoga suda biti nagrađen Propelerom Motovuna. Kao i prošle godine trudimo se da u glavnom programu obuhvatimo ponajbolje filmove iz regije, Hrvatske i susjednih zemalja — Slovenije, Mađarske, Albanije, Jugoslavije... Mislim da je izuzetno važno da festival u Motovunu u ovom dijelu Europe postane centar u kojem će producenti, distributeri i uopće filmofili moći pogledati najzanimljivije filmske projekte u regiji. Moguće je da se u glavnom programu nađe i nekoliko dokumentarnih naslova, kao što je to bio slučaj prošle godine s izuzetnim dokumentarcem Dečko kojem se žurilo redateljice Biljane Čakić-Veselič, kojim smo otvorili festival. Dokumentarna produkcija je u nekim zemljama, pa i u Hrvatskoj, često puno življa nego igrana i mnogi talentirani autori imaju priliku iskazati se upravo u tom žanru.

Nadalje, nastavljamo s prestižnom nagradom međunarodne kritike FIPRESCI, koju je prošle godine dobio film Ničija zemlja redatelja Danisa Tanovića i čime je Motovun postao jedan od samo četrdesetak filmskih festivala na kojima se ta nagrada dodjeljuje.

Koje nam retrospektive možete najaviti iz ovogodišnjeg programa?

— Osim glavnog programa ponovo imamo klasu retrospektiva nacionalne kinematografije, a ove godine smo se odlučili za Hong Kong, budući da je honkoški film i azijska produkcija uopće, sve uspješnija na svjetskoj filmskoj i festivalskoj karti, a u Hrvatskoj je, barem što se filma tiče, još relativno nepoznat i egzotičan filmski kontinent. Pokušat ćemo zajedno sa Sašom Vojković, našom suradnicom iz Hong Konga, odabrati pet reprezentativnih naslova iz recentne honkoške produkcije. Uvjerena sam da će, s obzirom na interes filmskih profesionalaca a i široke publike, ovaj dio programa biti i jedan od aduta ovogodišnjeg festivala.

Druga retrospektiva ovaj put bi bila vezana za živućeg glumca ili glumicu koji je ostavio bitan trag u europskom filmu. Nadamo se da će uvaženi gost ili gošća biti s nama tijekom festivala i predstaviti se s pet filmova po vlastitom izboru.

Koji su noviteti u programu?

— Sigurno se sjećate prošlogodišnjeg projekta tzv. DV-kuće, odnosno programa kojima smo htjeli skrenuti pažnju na digitalni medij kao novi i jeftiniji način filmske proizvodnje. Ovogodišnji specijalni program interno zovemo 3Z ili engleskom inačicom 3F selekcija, a obuhvaćat će raznolik odabir filmova (igranih i dokumentarnih, dugih i kratkih, sa svih strana svijeta) sa zajedničkim nazivnikom da tretiraju živote i probleme »odbačenih socijalnih skupina«. Dakle filmovi o manjinama, žrtvama, emigrantima, ljudima drugačijih seksualnih sklonosti, izopćenicima... Ovaj program pratit će debate i okrugli stolovi, u nadi da će takav susret s raznolikim pogledima na svijet pomoći razumijevanju različitosti. A zašto 3Z? Akronim za one zaboravljene, zabranjene i zajebane.

Na koliko će se lokacija prikazivati filmovi ove godine?

— I dalje će se filmovi prikazivati na tri osnovne lokacije — dva otvorena kina i malo kino. Bivša DV-kuća koristit će se za posebne programe, a terasa hotela »Kaštel« će također prema starom običaju postati ljetno kino za nekoliko programa: najbolji filmovi selekcije kratkog, igranog filma — Motovun on-line koji je prošle godine putem Interneta posjetilo oko 80 000 gledatelja. Nadalje, u suradnji s ADU Zagreb prikazat ćemo nekoliko studentskih filmova — najbolja ostvarenja s FRKE, odnosno festivala studentskog filma. Pripremamo također i izložbu hrvatskoga filmskog plakata u suradnji s gospodinom Makovićem, a izložbi će sigurno biti više — kao i koncerata, fešti i zabava.

Da li se u organizacijskom smislu radi nešto u suradnji s gradom Motovunom da se olakša sudjelovanje na festivalu u smislu smještaja i prijevoza? Mladi posjetitelji to lakše izdrže, no starijih je sve manje...

— Svjesni smo, uvjetno rečeno, infrastrukrurnih ograničenja, no ona paradoksalno čine i draž samog festivala. Motovun je festival bogatoga i kvalitetnog programa, no i festival posebnog šarma, na koji se svi naši gosti rado vraćaju velikim dijelom i zbog specifične atmosfere samoga grada — svi su na jednom mjestu — gledatelji, filmaši, novinari i cijeli grad tijekom pet dana živi s festivalom. Mislim da je i cijela »mikroekonomija« mjesta doživjela svojevrstan uzlet. Prve godine teško je bilo naći sobu u Motovunu, a sada su mogućnosti smještaja puno veće, rastu cijene nekretninama, a i ugostitelji teško da se na što mogu požaliti. Trudimo se pojačati suradnju s građanima, te neke probleme i rješavamo u direktnom kontaktu sa mještanima. Slažem se da dolazak u Motovun iziskuje izvjestan napor i na neki način profilira publiku. No bitno nam je zadržati našu najvjerniju publiku, studente i mladež iz cijele Hrvatske i šire, kojima fizički napor nije prepreka za iskreno uživanje u filmovima. I za čitavu ekipu festivala postavljanje organizacijske infrastrukture velik je napor i pothvat. Platno, tehnička oprema, kompjutori, press-centar — sve se to postavlja u rekordnom roku samo nekoliko dana prije početka festivala.

Što će biti s post-Motovunom u Zagrebu?

— Ovisno o uspjehu koji filmovi postignu prema sudu žirija i publike i dostupnosti filmskih kopija, nastojat ćemo napraviti izbor od četiri-pet filmova koje bi nakon festivala prikazali u Zagrebu za publiku koja nije uspjela doći u Motovun. To će ove godine biti solidno organizirano i marketinški pripremljeno. No nemoguće je sve prikazati u Zagrebu. Imala sam potraživanja od ljudi i iz Čakovca i iz Splita koji su htjeli prikazati filmove s Motovuna u svom gradu, što je samo po sebi izvanredna ideja, jer i nama je cilj da taj krug alternativnih kina zaživi. No jako je teško i sve skuplje doći do kopija filma. Kada platite za prikazivanje filma na festivalu, vrlo je vjerojatno da nakon tjedan dana mora ići na festival negdje drugdje, tako da ovisimo i o objektivnim organizacijskim ograničenjima.

Hoćete li se angažirati na trajnom prikazivanju nekomercijalnih filmova u Zagrebu? Možete li nam reći nešto o projektu Art-kina?

— Potpisan je ugovor s našim partnerom Zagreb filmom o Art-kinu. Postojeća dvorana u zgradi Zagreb filma zajedničkom inicijativom i ulaganjima trebala bi se pretvoriti u modernu prikazivačku lokaciju od stotinjak mjesta koja će zadovoljavati visoke tehničke standarde.

Program će se zasnivati na recentnoj nezavisnoj i neholivudskoj produkciji, kinotečnom repertoaru, autorskim, tematskim i nacionalnim retrospektivama.

Problem je, ne samo kod nas, što se distributeri teško odlučuju za kupnju prava na takve filmove jer nisu komercijalno isplativi i tu treba pronaći nekakav sretan sistem iznajmljivanja kopije na određeni period eksploatacije.

Možete li nešto reći o aktivnostima Propeler filma, njegovim projektima i planovima za budućnost?

— Spomenula sam već projekt Art-kina. Nadalje, aktivni smo u organizaciji Revije filmova Europske unije i sličnih filmskih manifestacija u suradnji s različitim partnerima. No jedna od osnovnih aktivnosti Propeler filma svakako je i produkcija. Trenutno je u predprodukciji debitantski igrani film mladog autora Zvonimira Jurića radnog naslova Medo, zeko, krtica i pony producenta Borisa T. Matića. Nadamo se da se radi tek o početku produkcijskog dijela aktivnosti Propeler filma.

Tko bira filmove za Reviju?

— To je pitanje koje nam se najčešće postavlja u vezi sa selekcijom filmova Revije Europske unije. Prvo je izdanje proizašlo kao inicijativa veleposlanstava Europske unije i mi smo se uključili u projekt prije dvije godine sa željom da se jedan takav projekt koji ima potencijala, u potpunosti posvećen europskom filmu kojeg u nas ima rijetko, pokuša više marketinški promovirati, i da se pokuša malo temeljitije proraditi na selekciji, jer su dolazili i stariji naslovi, mada je i to dobro jer ni ti naslovi nisu do tada bili viđeni u Hrvatskoj. Sadašnja praksa je da mi, kao izvršni producenti revije, tijekom priprema za Motovun pogledamo jako puno filmova, i veleposlanstvima uvijek predložimo popis filmova koje bismo željeli dobiti. Sukladno mogućnostima i fundusu filmskih instituta u vlastitoj zemlji predstavnici Veleposlanstava nastoje maksimalno poštovati naš izbor.

To u nekoj mjeri uspije, u nekoj ne. Nažalost, tu su opet prava distributera koji za jedan takav događaj ne žele dati kopiju, ali mislim da je ove godine program bio zaista dobar i da ste od trinaest naslova mogli pogledati šest, sedam dobrih filmova.

Iz nekih su zemalja odabrani prilično hermetični filmovi, dok su iz drugih zemalja birani art-filmovi koji ipak mogu postići komunikaciju s nešto većim krugom filmofila. S obzirom da je jedan od glavnih ciljeva Revije popularizacija europskog filma, ne bi li se ipak trebalo voditi računa da se ne biraju prehermetični filmovi?

— Za to je indikativan primjer portugalskog dokumentarca. Inzistirali smo na jednom od filmova koji nije nimalo hermetičan, ostvarenju jednog od najproduktivnijih i najzanimljivijih portugalskih redatelja čije filmove gotovo uopće nismo vidjeli u Hrvatskoj. Sve je bilo u redu, međutim u zadnji čas kopija nije mogla stići i onda smo dobili ono što smo dobili.

No uvjerena sam da će na ovogodišnjoj reviji biti velik broj kvalitetnih i zanimljivih ostvarenja.

Razgovarala Marijana Lisjak