O gigantskim tikvama

»Zapis«, bilten hrvatskog filmskog saveza, gl. ur. Dijana Nenadić, br. 36, Zagreb, 2001.

U ovom broju Zapisa možemo pročitati osvrte na tri filmske smotre. To su: 6. festival novog filma (FNF) — Split 2001, 33. revija hrvatskog filmskog i video stvaralaštva — Daruvar 2001. i 32. Kvarnerska revija amaterskog filma (KRAF) — Rijeka 2001.

Juraj Kukoč se u svom tekstu osvrnuo na zastupljenost dugometražnih filmova u programima dosadašnjih FNF-ova s naglaskom na naslove prikazane na šestom festivalu. To su Code: Inconn, pretposljednji film Michaela Hanekea iz 2000. (njegov najnoviji film La Pianiste nagrađen je prošle godine na Canneskom festivalu), koji kao jedan od dominantnijih motiva ima položaj doseljeničkog stanovništva u Francuskoj, te prilično nezanimljiv Eloge de l'amour Jean Luca Godarda. Razlog zbog kojeg je dugometražni film zaslužio status glavnog događaja prošlogodišnjeg festivala leži u prikazivanju autorskih ciklusa dvojice velikana autorskog filma. To su Mađar Bela Tarr i čuveni Danac Lars von Trier. Posjetitelji festivala mogli su tako vidjeti Tarrove filmove Szabadgyalog (1979), Karhozat (1987), Satantango (u trajanju od 7 i pol sati, sniman tri godine i završen 1994) te Werckmeisterove harmonije, (2000). Osim novijih filmova koji su donijeli planetarnu slavu Larsu von Trieru (Lomeći valove, Idioti, Plesačica u tami) publika je imala rijetku priliku vidjeti i drugačijeg postmodernističkog Triera kroz filmove Element zločina, Epidemija (1987) i Europa (1991), koje je snimio na početku svoje redateljske karijere. Tarr je bio jedan od gostiju festivala, dok je von Trier održao uspjelu video — konferenciju. Uz popis svih u programu prikazanih naslova, kao i dobitnika nagrada, objavljeno je i pismo koje je gradonačelniku Splita uputio Ron Holloway, a potpisali su ga članovi svih žirija, u kojem je splitski festival pohvalio kao »...jedan od najoriginalnijih, vizionarskih i u cijelosti ugodnih filmskih i medijskih zbivanja na festivalskom kalendaru.«

Nakon izvještaja s međunarodnog splitskog festivala na red dolazi i daruvarska revija domaćeg filmskog i video stvaralaštva. Kako je bilo? — pita u svom zabavnom i informativnom tekstu Mladen Burić i odmah odgovara — Odlično! Odgovor na pitanje Što ima? jest — Filmova (i to povelik broj). Na reviju je prijavljeno sto i pet radova, čija duljina varira od onih čije je trajanje ispod jedne minute (kakvih je bila gotovo polovica), pa do onih koji traju više od 35 minuta. Zastupljeni su bili svi filmski žanrovi, a apsolutna pobjednica daruvarske revije je Jelena Nazor s petnaestminutnim filmom Dodir. Među tri drugonagrađena filma nalazi se dokumentarac o gigantskim tikvama Cuki Elvisa Lenića, dok je animirani film Anomija osvojio jednu od devet trećih nagrada.

Da je animacija u velikom procvatu potvrdio je i Joško Marušić prilikom posjeta Videodružini gimnazije Karlovac, o kojem u sklopu podnaslova Klubovi piše Marija Ratković, a ono što je posebno laskalo njegovim mladim domaćinima bila je usporedba filma Anomija Vjekoslava Živkovića nastalog u njihovoj videodružini s filmom Jedan dan života doajena animacije Borivoja Dovnikovića.

Od ostalih tema koje su obrađene u ovom broju Zapisa svakako treba istaknuti podnaslov Medijska kultura u nastavi, u kojem je objavljeno nekoliko primjera korištenja filma u nastavi (Tko su i kamo idu Kreljini Ničiji, te Primjer usporedne analize pripovjetke Duga i njezine tv-adaptacije), te kraći osvrt na početak djelovanja Filmskog centra.

Lijepo grafički oblikovan bilten Hrvatskog filmskog saveza, kao podstrek svim mladim autorima koji se bave filmom, na naslovnici donosi prizor iz animiranog filma Anomija.

Goran Ivaniš