Minghellin perfekcionizam

Minghellin perfekcionizam

The Talented Mr. Ripley, red. Anthony Minghella

DVD-izdanje filma Talentirani gospodin Ripley jedno je od boljih DVD-izdanja nekog filma, ne zbog količine popratnog materijala (dva spota, dva foršpana, tri kratka filma, komentar) nego zbog njihove kvalitete, osobito komentara redatelja uz film.

Na samoj početnoj špici filma Minghella se igra s pridjevom u naslovu filma, izvrtivši tijekom tri sekunde šesnaest pridjeva (potpuno vidljivih samo u slow-motionu): tajanstven, čeznutljiv, šutljiv, tužan, osamljen, zabrinut, zbunjen, privržen, muzikalan, nadaren, pametan, lijep, nježan, osjetljiv, uznemiren; prije nego što u kadru ostavi samo talentiran, Minghella tako na samom početku daje svoju karakterizaciju lika, ali ona je prilično pristrana i romantična i ne otkriva negativne strane Tomove ličnosti (a tu bi se moglo reći: lažljiv, snob, voajer, varalica, beskrupulozan, zao i, možda najtočnije, fatalan). No, za početak je bolje ne otkrivati previše.

U kraćem, ranom foršpanu (teaser trailer) treba zapaziti vrlo intrigantnu glazbu (moderni instrumental, sintisajzer s vokalom koji zvuči kao iz opere). U tom foršpanu nalazi se i rečenica koja je u konačnoj verziji filma izbačena, kad Tom kaže Marge: »Volio bih živjeti Dickiejev život za njega. Ja znam što bih radio.« Minghella je pravilno procijenio da bi ta rečenica previše otkrivala. U drugom foršpanu su pak neki kratki razgovori montirani od različitih pitanja i odgovora. Oba foršpana sjajno su dizajnirana: kratki ima slova koja se povećavaju i smanjuju, dok ih drugi prikazuje trodimenzionalno, sa sjenama na sivo-crnoj pozadini, što foršpanu daje misterioznost.

Od Onjegina do Macbetha

U spotu My Funny Valentine vidimo cjelovitu scenu Tomova (sasvim solidna) pjevanja, koja je u filmu srezana. Tomovi pogledi prema Dickieju ukazuju na to da riječi pjesme upućuje njemu, koje bi mu teško mogao reći bez pjesme. Spot je vrlo dobro režiran, na način da je ubačeno nekoliko scena iz filma koje ponekad korespondiraju s riječima iz pjesme (primerice, stih You're my favourite work of art ilustriran je scenom iz vlaka u kojoj Tom gleda Dickijev odraz u staklu). Za razliku od tog romantičnog i intimnog songa (koji bi bez inserata bio odveć statičan), dinamični i energični Tu vuo' fa l' Americano nije zahtijevao nadopune, pa je riječ jednostavno o cjelovitu insertu iz filma.

Jazz, koji u filmu ima važnu ulogu, a u romanu ga nema, vješta je Minghellina intervencija jer je time odlično dočarao vrijeme radnje, u kojem je jazz bio najmodernija vrsta zabave mladih. U filmu je zabilježena još jedna zanimljiva upotreba glazbe, koju samo ljubitelji opere mogu potpuno shvatiti: u kazalištu je scena iz Jevgenija Onjegina u kojoj u kojoj Onjegin ubija svog najboljeg prijatelja Lenskog. Ripley u svojoj loži plače jer žali što je učinio upravo isto. Još jedno klasično djelo ima znakovitu uporabu u filmu: na razglednicu na kojoj Dickie piše Tomu da bi mu pokazao svoj rukopis piše stihove iz Shakespearova Macbetha.

DVD nudi dva kratka promidžbena filma: Cast and Crew Interviews (Reflections on the Talented Mr. Ripley) i Inside the Talented Mr. Ripley. Prvi petnaestominutni film, za koji se vidi da je snimljen nekoliko mjeseci nakon snimanja filma, daje zanimljiva razmišljanja redatelja i glumaca o filmu, od tumačenja vlastitih likova do izbora omiljenih scena. Ključni Minghellin izazov (koji je trebao biti samo scenarist, no toliko je zavolio scenarij da je ustrajavao da ga i režira) bio je naći glumca koji bi omogućio gledateljima identificiranje i s negativnim likom Toma, a Matt Damon to odličnom glumom i uspijeva. Jude Law bio je kao stvoren za ulogu Dickieja, karizmatična playboya kojeg svi obožavaju, kako za scene u kojima isijava ljepotom i srećom tako i za one u kojima je okrutan i nasilan. Gwyneth Paltrow izvrsno se transformira iz vesele, bezbrižne djevojke u ozbiljnu, ispaćenu ženu koja shvaća istinu, a u toj preobrazbi pomažu joj i kostimi koji se mijenjaju od laganih i neformalnih do vrlo otmjenih i ozbiljnih. Ze neke male epizodne uloge, poput gazdarice, perfekcionist Minghella na audiciji je odbacio devedeset glumica prije nego što je odabrao pravu. Kao zanimljivost spomenimo i da je u cameo-uloge ubacio i svoje roditelje Talijane, i to u scenu boćanja u Mongibellu, te svoga sina kao sina Ripleyjeve gazdarice.

Savršene preobrazbe

Drugi, dvadesetominutni film, sniman za vrijeme snimanja Ripleya, informativniji je i manje analitički. Dok u drugom filmu glumci izgledaju poput svojih likova, u prvom su se oni s vremenom vratili sebi u stvarnom životu (pri čemu postajemo svjesniji kako ih je Minghella u filmu savršeno transformirao): Damon više ne izgleda tako dobro, deblji je i dubljega glasa, Law je prirodno smeđokos, i dalje šarmantan, ali ne tako fascinantan; gotovo neugledna Pathrow pokazuje da je stil i elegencija njezina lika za nju nedostižna, dok Cate Blachett ima više stila nego njezin lik (koji je u filmu namjerno neglamurozan lik dobre prijateljice, a scenaristički lik, kojeg i nema u knjizi, proširen je kad je Blanchet pristala na ulogu).

DVD nudi mogućnost gledanja filma s izvrsnim, vrlo nadahnutim komentarom redatelja Minghelle, koji savršeno prati radnju. Minghella je šest mjeseci tražio prave lokacije i u tome je savršeno uspio. Gradić Mongibello (nadimak za Etnu, čime se nagovješćuje opasnost) ne postoji, a u nekoliko sekundi Ripleyjeva dolaska u gradić izmjenjuju se luka u Toskani, otok Procida kraj Napulja, i predivni otok (elitno ljetovalište) Ischia na kojem je snimljena većina scena prvog dijela filma. Četrdeset stranica scenarija smještenih u New Yorku svedeno je na četiri stranice, koje su iz štednje snimljene u Italiji s ostatkom filma, no nakon završetka snimanja Minghella se ipak morao vratiti kameri i snimiti uvodnu scenu pored Central Parka s manhatanskim neboderima u dalekoj pozadini.

Minghella otkriva i autobiografske elemente: mladost u Italiji, na otoku, u radničkoj obitelji, gdje je gledao bogate ljude kako uživaju u svojim jedrilicima, osjećajući se kao drugorazredna osoba. Italija u ovom filmu možda se doimlje predivno i sunčano, ali vrijeme je uvijek bilo loše i scene su jedva snimljene, no Minghella se i vremenom koristi za dramaturške svrhe: dok su odnosi među likovima idilični, vrijeme je sunčano, s problemima među njima dolaze oblaci i atmosfera postaje turobnija. Interijere Minghella ne snima u studiju, nego uvijek nastoji da se kroz prozore vide esksterijeri u kojima se nešto zbiva, i time postiže visoku uvjerljivost lokacija. Iz svega se vidi da je Minghella potpuno posvećen filmu, a treba znati da na svaki projekt odvaja tri godine te da je prva verzija filma trajala četiri i pol sata.

Bijeg od seksualnosti

Uz analizu dodataka iskorist ćemo priliku i da se osvrnemo i na neke aspekte filma koji su u kritikama ostali slabo proučeni. Minghella je Tomovu seksualnost dočarao uglavnom samo pogledima (uz dodatak izrazito naelektrizirane, ali u biti nevine scene u kupaonici, te još nevinijeg naslanjanja na rame u vlaku), ali i tako minimalistički postupci naglašeni su činjenicom da au gledatelji nenaviknuti gledati koketiranje likova s osobama istog spola. Izuzetak je šokantno morbidna nekrofilska scena u čamcu nakon ubojstva koja je zapravo finale prvog čina filma (Mongibello, San Remo), nakon kojeg uskoro slijedi novi Tomov život pod tuđim, Dickijevim identitetom (Rim), dok bi se kao treći čin moglo označiti njegovo bježanje iz tog identiteta u vlastiti nakon što mu prijeti razotkrivanje (Venecija).

Te scene odvojene su i njegovim fazama u emotivnom životu: nakon neuspjeha s Dickiejem (koji ga u biti trpi samo dok ne potroši novac koji je njegov otac dao Tomu, što Tom ne shvaća umišljajući prijateljstvo, pa čak i više), on kao Dickie kreće u vezu s djevojkom, Meredith, da bi kao Tom Ripley u trećem činu ponovno pokušao vezu s mladićem, Peterom. Bježeći od svog identiteta on ne bježi samo od svog socijalnog statusa, nego i od svoje seksualnosti. I prelazak iz drugog čina u treći prikazan je spojem tih dviju dimenzija: u istom trenutku kada u operi sreće Marge, koja ga prisiljava da (stavljanjem naočala) počne bijeg iz lika Dickieja, on upoznaje i Petera. U istom trenutku on sreće osobu koju se najviše bojao sresti i osobu koju najviše želi sresti, onu koja će ga zavoljeti kao Toma Ripleyja, a ljubav je ono za čim on, uz viši socijalni status, najviše žudi. I konačno, na samom kraju, za razliku od Highsmithove, koja Ripleyja pušta da bogat (ali sam) ode brodom sretan bez grižnje savjesti, Minghella ga prisiljava da uz potpuni emotivni slom ubije (opet) jedinu osobu do koje mu je stalo.

DVD nije objavljen u Hrvatskoj, pa zainteresiranima preoporučujemo http://www.amazon.co.uk.

Zlatko Vidačković