Male i spretne ruke

Male i spretne ruke

Sergej Rahmanjinov, 2. klavirski koncert u c-molu, Varijacije na Corellijevu temu, Hélene Grimaud, Philharmonia Orchestra, Vladimir Ashkenazy, Teldec 8573-84376-2

Kad u samo nekoliko godina čuveni pijanist i dirigent Vladimir Ashkenazy, jedan od u svijetu najpriznatijih interpreta solističkih dionica klavirskih koncerata Sergeja Rahmanjinova, opetovano u svojstvu dirigenta vodi izvedbu najpopularnijega među njima, 2. klavirskog koncerta u c-molu op. 18, onda treba vjerovati da je za to zasigurno imao čvrstih argumenata. Nakon što je vrlo uspješno početkom devedesetih dirigirajući Clevelandskim simfonijskim orkestrom snimio sva četiri klavirska koncerta sa zrelim francuskim pijanistom Jean-Yves Thibaudetom, 2000. godine stao je za pult Philharmonia Orchestra i pomogao mladoj Thibaudetovoj sunarodnjakinji Hélene Grimaud da raskoš i svježinu svojih glazbenih ideja, kao i zavidnu razinu tehničkog umijeća, iskaže u punome sjaju.

Isticanje detalja i glasno disanje

Pijanistica Hélene Grimaud nametnula se orkestru i slušateljima odsviravši složenu i zahtjevnu partituru Rahmanjinovljeva koncerta jednostavno i šarmantno, diskretno ističući mnoge skrivene detalje, znajući glasoviru svojim prstima predati raskoš orkestralnih boja. Mnoga su mjesta ovog koncerta zaživjela drukčijim senzibilitetom u ovoj interpretaciji, s obzirom na sposobnosti Hélene Grimaud da logično i plastično odsvira detalje, pogotovo u zamršenom polifonom slogu klavirske fakture. Svaki ton u ovakvoj svirci ima svoje mjesto, svaki ton oživljen je i osmišljen. Posebno bih istaknuo razgovor solistice i orkestra u iznošenju tematskog materijala drugog stavka. Kad temu preuzima orkestar (drveni puhači), pijanistica uspijeva u glasovirskoj pratnji osmisliti i odsvirati cijelu paletu prethodno u njezinoj pratnji prisutnih orkestralnih boja. Dramaturški pijanistica svira izrazito raznoliko i raznovrsno — prvi stavak na primjer rasteže se od gotovo sladunjave druge teme do upravo eruptivnoga finala. Tempa svih triju stavaka čine se odmjerenim i sasvim prilagođenim glazbenim idejama. Svakako, ovako vješta interpretacija ne bi bila moguća bez izvrsne pijanističke tehnike i vrlo spretnih, iako malih ruku (neka vas stoga ne smetaju rastavljeni široki akordi u uvodu koje ona jednostavno ne može izvesti skupa). Za izvrsnu diferenciranost zvuka ove snimke sve pohvale zaslužuju i tonski majstori i inženjeri zvuka. Šteta je samo što pijanistica diše tako glasno da se taj njezin udjel ne može znatnije umanjiti.

Zvučna imaginacija

Lijepu i uspjelu interpretaciju Klavirskog koncerta u c-molu Rahmanjinova Hélene Grimaud dopunila je snimkom nekoliko njegovih manjih glasovirskih skladbi. Preludij, op. 32, br. 12, u gis-molu svira elegantno i tonski slikovito, bez posebnog pečata. U tri etide slike op. 33 (br. 1, 2 i 9) iskazala je sve svoje pijanističke kvalitete, s time da bismo u Etidi br. 9 u cis-molu poželjeli čuti još više snage u pasažama. Najopsežniju dodanu skladbu, Varijacije na Corellijevu temu, op. 42, možemo pak čuti u sasvim iznimnoj spontanoj i proživljenoj intepretaciji bogate zvučne imaginacije. Osebujna je uporaba pedala u temi kojima pijanistica doslovno lijepi note u melodijskoj liniji. Posebno mi se zanimljivom čini njezina tehnika prstiju i artikulacija u nekim kompozicijski slobodnijim varijacijama, koja im daje, za razliku od npr. Thibaudetova impresionističkog odmaka na takvim mjestima, pravi džezističko improvizatorski ugođaj. Da je baš takav dojam pak u dosluhu sa skladateljskim zamislima, govori i podatak da je sam Rahmanjinov, svirajući na koncertima te svoje varijacije, kratio i preskakivao dijelove skladbe već prema odjeku i količini kašljucanja iz publike.

Mario-Osvin Pavčević