Kraljica operete

Kraljica operete

Bila je pripadnica generacije operetnih umjetnika koje su zasipali cvijećem na pozornici. Bila je jedna od najvećih zvijezda kazališnoga žanra koji počiva na protagonistima

Umrla je Rose Flower. Svojedobno je jedan londonski radijski reporter putovao Europom tražeći najbolju pjevačicu na radiju. Došao je u Zagreb, snimio Ružu Cvjetičanin i objavio njezinu sliku, kao najbolje, na naslovnici radijske revije s potpisom — Rose Flower. Franz Lehar i Ivo Tijardović darovali su joj svoje fotografije s posvetom. Češki redatelj Karel Smažik promijenio je u Pragu ime glavne junakinje Nedbalove operete Vinogradarka u Ruža Cvjetičanin.

Karijeru je započela 1933. u Hrvatskome narodnom kazalištu, nastupajući u operetnim predstavama na objema njegovim pozornicama — velikoj u zgradi HNK i maloj u Frankopanskoj ulici. Godine 1955. prešla je u Kazalište Komedija na Kaptolu, podalje od glavnih umjetničkih tokova, gdje je difamirana opereta, smatrana zaostatkom građanskoga društva, našla utočište. Ruža Cvjetičanin postala je tako umjetnička osobnost koja je povezala i osigurala kontinuitet dvama sjajnim razdobljima zagrebačke operete, onom prije Drugoga svjetskog rata u HNK i dvama desetljećima operete u Komediji pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.

Sedamnaestogodišnja Ruža Cvjetičanin došla je na audiciju u HNK pred komisiju koju su sačinjavali Petar Konjović, Krešimir Baranović, Lovro Matačić, Jakov Gotovac i Aco Binički. Odmah su je poslali na pokuse za Leharovu operetu Grof Luxemburg. Zatim je došlo učenje pjevanja kod Marijana Majcena, Ivane Arnold i poslije kod Marije Borčić, te učenje plesa kod Margarete Froman. Kada je bila savladana i prepreka oca nesklona zamisli da mu kći postane kazališna umjetnica, došao je 22. studenoga 1933, dan debija u glavnoj ulozi Angele u Grofu Luxemburgu. Bio je to početak sjajne karijere bogomdane scenske umjetnice iskonskoga šarma, muzikalnosti, dobro školovana glasa i pristalog scenskog izgleda.

Tristo nastupa u sezoni

Nizala je ulogu za ulogom, prvih nekoliko godina iz primadonskog faha. Kada je 1939. iz zagrebačkog kazališta otišla Marica Lubejeva koja je držala cijeli subretski operetni repertoar, Ruža Cvjetičanin kao najmlađa preuzela je preko noći njezine uloge. Subretski fah odmah ju je oduševio jer ima mnogo plesa, više do izražaja dolaze glumačke mogućnosti, i cijeli njezin temperament mogao je biti bolje iskorišten. U to doba imala je i do tristo nastupa u sezoni! Naizmjenično pjevanje primadonskih i subretskih uloga bio joj je izazov koji je voljela i koji joj je bio zanimljiv, također i publici. Ostvarila je osamdesetak uloga, pretežno u operetama, uz manji broj opernih i dramskih.

Ruža Cvjetičanin bila je među prvim pjevačicama koje su gostovale u inozemstvu nakon Drugog svjetskog rata. Trijumfirala je s Rosalindom u Šišmišu u Grazu, sa Cirkuskom princezom u Lübecku i Linzu, a pjevala je i u Beču i Gelsenkirchenu. Nije prihvatila dalje pozive jer je istodobno svjetsku karijeru započinjao njezin suprug, naš proslavljeni fagotist Rudolf Klepač, i ona je zbog obitelji odlučila ostati kod kuće.

Godine 1964, prigodom tridesete obljetnice umjetničkog rada Ruže Cvjetičanin, desio se nesvakidašnji događaj u kazališnim ljetopisima. Hrvatsko narodno kazalište pozvalo je svoju negdašnju operetnu primadonu i tadašnju prvakinju Komedije da jubilej proslavi na njegovoj pozornici. Tako je cijeli ansambl Komedije izveo operetu Kod bijeloga konja gostujući u HNK. Publike je bilo toliko da su sjedili po stubama na balkonu. Predstava je morala biti ponovljena u HNK i još jednom u Komediji.

Zasipana cvijećem

Potkraj šezdesetih godina opereta je počinjala zamirati u Komediji. Ruža Cvjetičanin povukla se 1969. godine. U mirovini je provela lijep dio života, uvijek prisutna i spominjana u živom sjećanju publike. Bila je pripadnica generacije operetnih umjetnika koje su zasipali cvijećem na pozornici. Bila je jedna od najvećih zvijezda kazališnoga žanra koji počiva na protagonistima. U operi zasebnu slavu mogu postići dirigent, orkestar i zbor, ponekad redatelj. Oni su važni i u opereti, ali prave operete nema bez dobrih protagonista — primadona, subreta, tenora, tanckomikera. Ruža Cvjetičanin bila je rođena za operetu. Svoju nadarenost prepoznala je ona sama i drugi koji su je trebali usmjeriti. Kazalištu i publici dala je najviše. Cvijeće kazališnih uspomena uvijek će kititi Ružu Cvjetičanin, našu groficu Maricu, Floramye, Hannu, Viktoriju, Giudittu... našu Rose Flower.

Davor Schopf