Vijenac 209

Glazba, Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

Korpusna dinamika

Prvu je obljetnicu smrti Radana Bosnera obilježio koncert održan 22. veljače u velikoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Bio je to koncert sjećanja na našeg jazz-pijanista, aranžera i skladatelja, u programu kojeg je nastupio niz njegovih dugogodišnjih suradnika, glazbenika i prijatelja, ali i nekih koji to nisu bili, te je stoga šteta da se na pozornici nisu pojavila neka relevantna imena jazza, s kojima je Bosner svojedobno i tijesno surađivao

Korpusna dinamika

Prvu je obljetnicu smrti Radana Bosnera obilježio koncert održan 22. veljače u velikoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Bio je to koncert sjećanja na našeg jazz-pijanista, aranžera i skladatelja, u programu kojeg je nastupio niz njegovih dugogodišnjih suradnika, glazbenika i prijatelja, ali i nekih koji to nisu bili, te je stoga šteta da se na pozornici nisu pojavila neka relevantna imena jazza, s kojima je Bosner svojedobno i tijesno surađivao

Poslije će on u glazbi otići znatno šire, pa je pisao aranžmane za big bend i revijske orkestre u sferi zabavne i plesne glazbe, a nije se libio ni suradnje s primjerice festivalima kajkavske popevke. Uz to bio je vrstan tonski majstor Hrvatske radiotelevizije, a sve to bit će nakon njegovih izrazito džezističkih početaka ponekad u prividnoj suprotnosti s njegovim inače dosta beskompromisnim džezističkim stajalištima.

In memoriam koncert otvorio je Mali jazz ansambl Hrvatskoga glazbenog zavoda pod vodstvom agilnog saksofonista Stjepana Plaveca, nastup kojega do sada nismo bilježili. Kvintet je to s front-kombinacijom tenor-saksofon — trombon bez glasovira s gitarom, basom i bubnjevima. Sastav se u tom svom promotivnom nastupu predstavio s pet klasičnih skladbi karakterističnih inače za američke be-bop, odnosno hard-pop grupe. U kratku, sažetu programu sastavljenu od pet standarda — Take The »A« Train, Autumn In New York, Blues March, Dont Blame Me i There Will Never Be Another You — kvintet je izveo klasičan i nepretenciozan easy listening jazz, koji je odisao relativno dobrom uigranošću, predstavivši mladog i nadarenog trombonista lijepa tona, Marija Šinceka.

Combo 5

Grupu Combo 5 Zagrepčani već dulje vrijeme poznaju kao sastav popularne i plesne glazbe. Za ovu je prigodu međutim nastupio pojačan istaknutim imenima zagrebačke jazz-scene, pa smo tako uz vrlo dobrog i svestranog klarinetista Branka Ovčarića u Combu 5 dosta neočekivano slušali trubača i krilničara Ladislava Fidrija, pijanista Zlatka Dvoržaka, te u tiskanim programima neobjašnjivo izostavljena basista Mladena Barakovića. Razumljivo da je zbog toga to bio neki drugi Combo 5, nastup kojeg je obogatila i vokalistica Dunja Skopljanac, predstavivši se vrlo dobrim interpretacijama poznatih skladbi Georgia on My Mind, Deed I Do i What a Difference a Day Made iz repertoara legendarne Billie Holiday. Klarinetist i tenor-saksofonist Branko Ovčarić kao solist izveo je baladu za ovu priliku primjerena naslova Memories of You, dok je Ladislav Fidry u svom karakterističnom stilu izveo originalnu temu Song for Dizzy. Vođa sastava Combo 5 i veliki prijatelj Radana Bosnera, Boris Ciglenečki pobrinuo se i za ostvarenje diska s naslovom Prijatelji prijateljima, koji nije zamišljen za prodaju, nego kao suvenir-podsjetnik koji će biti podijeljen Bosnerovim prijateljima i nekadašnjim suradnicima.

Vrhunski korpus

Na samom početku drugoga dijela programa i Hrvatski se jazz-klub pridružio sjećanju na Radana Bosnera predavši supruzi i sinu posmrtna priznanja, Zahvalnicu i nagradu-plaketu Vladimir Bolčević. Big band Hrvatskoga glazbenog zavoda, svirka kojeg je ispunila drugi dio programa koncertne večeri, nadoknadio je izostanak Bosnerovih radova u prvome dijelu, uvrstivši u svoj program nekoliko njegovih skladbi i aranžmana. Čuli smo tako izvedbe skladbi Kako reći nikad više, Sad je kasno i na kraju logično i opravdano blues-temu Razigrane žice sa solistima Marinom Margitićem, flauta, Alanom Dovićem, gitara, a njima su se u toj izvedbi pridružili i drugi solisti Big banda Hrvatskoga glazbenog zavoda, kojim je i ovom prilikom ravnao njegov stalni dirigent Zlatko Dvoržak. Nastup bi toga korpusa bio svakako nepotpun bez njegova stalnog suradnika i dugogodišnjeg bliskog prijatelja Radana Bosnera, vokalista Božidara Matije Kebera, koji je u već prepoznatljivu stilu otpjevao dvije poznate skladbe More i Hello Dolly.

Iako je koncert bio posvećen uspomeni na Radana Bosnera, imao je karakteristike dosadašnjih. Program je naime bio sastavljen od više različitih sastava, čime je i ovaj put dosegnuta veća programska dinamika, te je i ovaj put, kao i na prijašnjim koncertima, postignut ugođaj male revije lakše slušljivog jazza. Serija koncerata takve vrste u Hrvatskom glazbenom zavodu mogla bi, kao što je već zapaženo, biti zametkom budućega međunarodnog festivala jazza u Zagrebu.

Vijenac 209

209 - 7. ožujka 2002. | Arhiva

Klikni za povratak