Jazz teške kategorije

Jazz teške kategorije

Herbie Hancock & Wayne Shorter, 1 + 1, Verve — 537 564-2

Mali sastavi neuobičajenih formacija nisu u jazzu više takva rijetkost kao što su bili nekoć. Moderni je jazz u tome otvorio vrata i nekim novim kombinacijama, koje, kako je u takvim slučajevima i uobičajeno, imaju ponajviše eksperimentalno, pa slijedom toga najčešće i prolazno značenje. U tom kontekstu bilježimo i jedan recentniji, po izboru instrumentarija rijedak duo u sastavu glasovir i sopran-saksofon, protagonisti kojega su dvojica trenutačno najistaknutijih predstavnika tih instrumenata, pijanist Herbie Hancock i sopran-saksofonist Wayne Shorter. O tim imenima gotovo da i ne treba posebno govoriti, instrumentalisti su to i skladatelji najvišega ranga u današnjem modernom jazzu, poznati iz mnogobrojnih relevantnih sastava i diskografskih projekata, pa i iz vršnih mjesta ljestvica najboljih u svojim kategorijama instrumenata. Diskografski projekt nazvan jednostavno 1 + 1 prije nekoliko godina bio je tek zanimljiv i neobičan zajednički interpretativni i skladateljski izlet, koji će nam ostaviti i vrlo kvalitetan eksperimentalni džezistički trag.

Kod malih sastava tipa kakav je duo Herbie Hancock — Wayne Shorter, a odnosi se to i na druge slične kombinacije instrumenata u jazzu, važno je čuti kako su njihovi sudionici postavili odnose svojih glazbala, u ovom slučaju glasovira i sopran-saksofona. Koncepcije mogu biti raznolike pa tako i vrlo zanimljive, primjerice tko svira uvode, na koji je način koncipirana izvedba teme, te slijedom toga i solističkih dionica. Kad su u pitanju dvije moguće melodijske linije kao u slučaju formacije ovog dua, nerijetko možemo govoriti i o kontrapunktu. Valja tome dodati i činjenicu da su Hancock i Shorter autori najvećeg dijela repertoara diska 1 + 1 i njegovi producenti, što daje gotovo neograničenu slobodu za koncipiranje izvedbi, koje će u ovom slučaju više zanimati stručnjake i bolje poznavatelje jazza, te glazbenike negoli šire jazz-slušateljstvo. No važno je ipak pri tome naglasiti da Hancock i Shorter ni u jednom trenutku ne izlaze iz klasičnog koncepta jazza, harmonijski je tu sve logično, iako nije baš ni jednostavno, a, što je također važno, obojica poštuju melodiju. Ostvarenju ovog diska prišli su očito s mnogo ozbiljnosti, studioznosti, te s mnogo truda uvrstivši tako CD 1 + 1 u, kako nedavno duhovito reče jedan od naših istaknutih jazz-glazbenika, »u jazz teške kategorije«.

Izvedbe su dua Hancock — Shorter temeljene na autorskim postignućima i ostvarene u duhu intelektualne jazz-suradnje i jamačno ne kratkih međusobnih dogovora i pokusa. Odatle i jasan dojam o dominaciji modernih skladbi baladnoga, gotovo impresionističkog značaja s vrlo dobro pogođenom dinamikom. Meridianne — A Wood Sylph, Aung San Suu Kyi, Sonrisa, Visitor from Nowhere i Visitor from Somewhere, te Joanna' Theme, Diana i Manhattan Lorelei potvrdit će spomenute navode, a jedino skladba Memory of Enchantment ne potječe iz pera Herbieja Hancocka i Waynea Shortera. Napisao ju je Michiel Borstlap. U dosta slobodnu, ali ipak vrlo organiziranu konceptu izvođenja tih skladbi rjeđe ćemo naići na formulu uobičajenu kod malih sastava takvog tipa, napose, raznih dua, po kojoj glasovir, primjerice, svira basove prateći puhački instrument koji na harmonije improvizira. Ima i toga, ali redovito oba su subjekta ovdje potpuno ravnopravna u glazbi koju bismo doista mogli nazvati jazzom teške kategorije!

Mladen Mazur