Introvertirana kvaliteta

»Politička misao«, gl. urednik, Nenad Zakošek, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, god 38, br. 3, 2001.

Znanstveni časopis Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu »Politička misao« najstariji je politološki časopis u Istočnoj Europi i jedini te vrste u Hrvatskoj. No to je ujedno i časopis o kojem se najrjeđe piše u hrvatskom tisku. Razlog tome može biti u nezainteresiranosti medija, iako ne treba zanemariti ni njegovu introvertiranost. Potpuno je razumljivo da je dosadašnjim uredništvima bila primarna kvaliteta tekstova, no promocija nikad nije naškodila nekom časopisu, pa ne bi ovom — prvenstveno zato što se radi o kvalitetnim tekstovima od kojih bi mnogi mogli naći na zanimanje šire javnosti, naročito one intelektualne. U cilju snažnije društvene recepcije časopis bi svakako trebalo plasirati izvan fakulteta, u knjižare ne samo u Zagrebu nego i u drugim većim gradovima, a i recenzentski primjerci upućeni svim listovima i časopisima ne bi bili na odmet. Ne treba podcjenjivati ni njegovu zanimljivost u izvanznanstvenim krugovima: mnogi tekstovi o hrvatskoj i svjetskoj političkoj zbilji mogli bi zaintrigirati i autore novinskih tekstova iz područja unutrašnje i vanjske politike, ali i političke krugove. Kao primjer iz tog područja treba svakako navesti tekst Ivana Prpića Napomene o shvaćanju suverena u Ustavu Republike Hrvatske i tekst Dragutina Lalovića Hrvatska Druga republika i njezine državotvorne kušnje iz broja 1. iz 2001. ili tekst Siniše Tatalovića Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj iz broja 3. iz 2001. Ovaj časopis u tom svom aspektu donosi, između ostalog, upravo ono što hrvatskoj političkoj javnosti treba: stručne i nepristrane analize ključnih pitanja hrvatske politike.

Politička teorija

No, ključni je aspekt časopisa ipak politička teorija. Pokrenut 1964. godine, časopis »Politička misao« objavljuje recenzirane znanstvene i stručne tekstove s područja politologije te srodnih društvenoznanstvenih disciplina i filozofije, koji tematiziraju političke fenomene. Časopis također objavljuje recenzije i prikaze knjiga te osvrte na znanstvene skupove. »Politička misao« izlazi četiri puta godišnje na hrvatskom, a pored toga jednom godišnje izlazi »Croatian Political Science Review« kao posebno međunarodno izdanje časopisa na engleskom jeziku. Objavljeni prilozi referiraju se u International Political Science Abstracts (Pariz) i u International Bibliography of the Social Sciences (LSE, London). Od suvremenih europskih tema, u posljednjem broju časopisa tri su zanimljiva teksta: dva stranih autora (Sven Afhüppe i Herman von Laer) iz područja europske monetarne politike, te tekst o kulturnim pretpostavkama Europske unije Davora Rodina.

Glavni i odgovorni urednik časopisa od petog broja u 2000. godini je Nenad Zakošek (časopis je tada prvi put u njegovoj povijesti preuzeo netko tko je diplomirao politologiju), a izvršni urednik Tonči Kursar. Od tada se časopis intenzivno priprema za uvrštavanje u indeks Current Contents/Social & Behavioral Sciences. Stoga se provode i određene formalno-tehničke prilagodbe i ustaljuje precizni tromjesečni ritam izlaženja (neredovitost je inače veliki kronični problem većine hrvatskih časopisa). Osim standardnog sažetka na hrvatskom i engleskom, objavljuju se i ključne riječi te poštanske i e-mail adrese autora.

Rječnik totalne katastrofe

Konačno, spomenimo i najzanimljiviji tekst iz posljednjeg broja časopisa: iscrpnu recenziju Mirjane Kasapović pod naslovom Fenomen neprofesionalnog izdavaštva: Što učiniti s politološkim rječnikom, u kojem ona analizira hrvatsko izdanje knjige Politološki rječnik; Država i politika Dietera Nohlena u izdanju Pan libera iz Osijeka 2001. (prevoditelji: Marinko i Miroslav Krajnović, recenzenti: dr. Anđelko Milardović i dr. Luka Brkić, urednica Mirjana Paić-Jurinić). Prvi je problem taj što je prevedeno zastarjelo izdanje leksikona, a novo se, znatno prošireno i izmijenjeno, pojavilo na tržištu nekoliko mjeseci prije ovoga hrvatskog izdanja. No ključni je problem skandalozno loš prijevod. Nakon pozorne usporedbe njemačkog izvornika i hrvatskog prijevoda, Mirjana Kasapović zaključuje da u Rječniku nema nijedne odrednice koja je prevedena potpuno točno. Izdvojimo samo bisere: načelo identiteta postalo je načelo poistovjećivanja, autoritet je postao vlast, relativno razmjerno, a metode poravnavanja postale su ujednačene metode. No krivica ne leži samo na prevoditelju, zaključuje autorica, jer je rječnik katastrofalno »stručno recenziran« i katastrofalno »uređen«, a u fusnotama spominje i druge bisere iz knjiga istog izdavača (u prijevodu knjige Politički sustav Velike Britanije iz 2000. sintagma »first past the post« prevedena je kao »prvi poslije pošte«). Iz objavljene recenzije može se zaključiti da se radi o jednom od najgorih hrvatskih izdanja nekog stranog djela u povijesti hrvatskog izdavaštva.

Zlatko Vidačković