Čuvarica Chopinove tradicije

Čuvarica Chopinove tradicije

Ingrid Fliter podarila nam je doticanje publike glazbom, razlog svakog okupljanja kojeg nazivamo koncertom, spajanje intuitivnih, zanatskih, misaonih momenata koje vješt umjetnik svakom izvedbom uvijek ponovo i iznova slaže

Pijanistica Ingrid Fliter (1973) predstavila se 2. ožujka u ciklusu Piano Fortissimo djelima Frederica Chopina. Počeci njezine glazbene karijere vezani su uz rodnu Argentinu: u Buenos Airesu počinje učiti klavir s deset godina, već godinu poslije debitira, sa šesnaest godina bilježi prvi nastup s orkestrom u legendarnom Teatro Colon. Slijede studij, usavršavanja, turneje po Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, nastupi na festivalima, suradnje s raznim orkestrima, dirigentima, natjecanja, te posljedično i nagrade. Plodna argentinska pijanistička škola, neodvojiva od pijanističke tradicije sjeverne polutke, i dalje stvara poveznike vlastite kulturne tradicije, dostojne svojih prethodnika poput Marthe Argerich i Daniela Barenboima. Subotnji je koncert u dvorani Lisinski u cijelosti bio posvećen glazbi Frederica Chopina, i time odlično prianjao uz posljednje retke biografije Ingrid Fliter iz godine 2000. tj. uz drugu nagradu osvojenu na najprestižnijem pijanističkom natjecanju, onom Chopinovom koje se svakih pet godina održava u Varšavi. Uz to natjecanje na kojem joj je tron preoteo mladi Kinez Yundi Li, biografiju Ingrid Fliter rese i nagrade s natjecanja Feruccio Busoni iz 1998, natjecanja Citta di Cantu iz 1994. za izvedbe u kategorijama klasike i romantike. Kako stvari stoje, rasadišta glazbenih talenata disperzirala su se po svijetu, ne mareći za geografske, kao ni za civilizacijske koordinate i kulturna naslijeđa.

Iz Chopinova opusa, tog trajnog izazova za umjetnike crno-bijelih tipaka, Ingrid Fliter odabrala je za prvi dio programa Nocturno op. 27 br. 2 u Des-duru, Barcarolu op. 60 u Fis-duru, Baladu op. 52 u f-molu, Tri mazurke op. 59 (a-mol, As-dur i fis-mol), te Scherzo op. 54 u E-duru. Drugi dio bio je posvećen Nocturnu op. 9 br. u H-duru i Sonati op. 58 br. 3 u h-molu.

Visoka razina tehničke vještine neraskidivo je vezana uz sam program, i to je ujedno uvjet bez kojeg je osvajanje Chopinovih notnih stranica nemoguć posao jer glazbeni materijal dopušta samo zanat prvorazredne kvalitete.

Prozračni pasaži

Prvi dio koncerta Ingrid Fliter provela je u svojevrsnom nadmetanju s artikulacijom same glazbe, uz trenutke nepribranosti u formalnom izgrađivanju glazbenoga dijela. Izmicanje kontroli glazbenog materijala moglo bi se pripisati, dakako, nedostatku koncentracije i njezinu trenutačnost potvrdila je nadahnuta izvedba u drugom dijelu koncerta: tumačenje Nocturna op. 9 br. 3 i Sonate op. 58 br. 3 opravdali su lansiranje Ingrid Fliter u orbitu internacionalne pijanističke zvijezde.

Sonata op. 58 br. 3 u h-molu primjer je djela kasnog opusa, koje preformulirava značajke skladateljeva stila, rastače i samu formu, već dobrano načetu romantičarskim intervencijama. Ova sonata, posljednja iz Chopinovog opusa, donosi reminiscencije na beethovenovske energetske žestine, ali i pravu chopinovsku cantilenu, i tako naoko spaja nespojivo. Ingrid Fliter svojom se interpretacijom našla kao dostojna čuvarica Chopinove tradicije, pokazavši obilje svog talenta. No, njezin talent, uistinu nije sporan. Jer u Sonati smo čuli prozračne pasaže u pianima, meke i zaobljene teme, koprenastu upotrebu pedala, jasno građenje arhitektonike dijela koje je rezultiralo oživljenim glazbenim organizmom odmjerenih tempa i ukusne upotrebe rubata. Ingrid Fliter podarila nam je doticanje publike glazbom, razlog svakog okupljanja kojeg nazivamo koncertom, spajanje intuitivnih, zanatskih, misaonih momenata koje vješt umjetnik svakom izvedbom uvijek ponovo i iznova slaže. Neporeciva višeslojnost Sonate nadahnula je Ingrid Fliter na iskazivanje vlastite mnogostuke darovitosti i dokaz je da vrijeme zrele, sveobuhvatne umjetnice čijoj kontroli ništa neće izmicati upravo dolazi.

Tamara Tomažić