Žena za enciklopedije jazza

Sjećanje: Peggy Lee, 26. svibnja 1920 — 21. siječnja 2002.

Nedavni su odlazak 81-godišnje pjevačice i skladateljice Peggy Lee svjetski mediji objavili tek potkraj siječnja. U nepisanoj je, ali u mnogočemu provjerenoj distinkciji između obojenih i bijelih predstavnica ženskog jazz-vokala, Peggy Lee, pravim imenom Norma Dolores Egstrom, godinama zastupala sam vrh generacije drugospomenutih. Ni njezina se karijera od prvih nastupa na radiopostaji WDAY u Fargu ne može uspoređivati s počecima, pa i karijerama obojenih pjevačica jazza, koje su prva iskustva redovito stjecale u crkvenim zborovima baptističkih hramova. Rođena u Jamestownu, u saveznoj državi North Dakota 26. svibnja 1920, Peggy Lee će uoči četrdesetih godina početi profesionalno nastupati s ansamblima Svena Olsona i Willa Osborna, afirmirajući u ne baš bezazlenoj konkurenciji već spomenutu bjelačku liniju jazz-pjevanja, suprotstavljajući je s tada nekim već afirmiranim damama jazza crnačkoga Harlema.

Relacija jazz — popularna glazba

Radeći na samom početku četrdesetih s vokalnom grupom u Chicagu otkriva je supruga tadašnjega kralja swinga Bennyja Goodmana, koji će je ubrzo uzeti u svoj orkestar. Iste, 1941. godine, mlada 21-godišnja djevojka već snima s tim uglednim big bandom i postiže velik uspjeh jazz-hitom, Why Don't You Do Right?, slijedi ubrzo niz drugih uspjelih nastupa, o čemu svjedoči i velik broj njezinih diskografskih ostvarenja stilskog razdoblja swinga. Godine 1943. udaje se za člana Goodmanova orkestra, gitarista Davea Barboura, zaslugom kojeg se počinje baviti i pisanjem pjesama. Uz spomenuta se swing-ostvarenja zapažaju već tada afiniteti i prema popularnijoj glazbi, toliko očigledni ponajprije u bijelih, pa tako i naših vokalistica. Peggy Lee će tako zahvaljujući i promotivnoj ulozi jakih diskografskih kuća poput Capitola ili Decce lansirati niz zapaženih autorskih hitova među kojima valja spomenuti Golden Earings (1947), Manana (1948) i Lover (1952). Godine 1951. Lee se rastaje od supruga-gitarista i nastavlja sama, bilježeći velike uspjehe pjesmama Fever (1958), I'm A Woman (1963) i Is That All There Is?, za koje će 1969. primiti i diskografsku nagradu Grammy.

Promatrajući danas s džezističkog stajališta dugogodišnje pjevačko i skladateljsko djelovanje Peggy Lee, zamjetno je njezino laviranje na relaciji jazz — popularna, odnosno komercijalna glazba, detektirana određenim stilskim i repertoarnim odmakom od primjerice sasvim profiliranih obojenih interpretatkinja jazza, poput Sarah Vaughan, Betty Carter pa i Elle Fitzgerald, što nije bio slučaj u, primjerice, bijele Anite O'Day. Ta činjenica međutim nikako ne umanjuje njezine zasluge na polju bluesa, swinga i jazza uopće, potvrđene uspješnim autorskim i drugim suradnjama s primjerice legendarnim Dukeom Ellingtonom (I'm Gonna Go Fishing) ili Quincyjem Jonesom (New York City Blues), te modernijim autorima poput Johnnyja Mandela (The Shining Sea) ili Davea Grusina (The Heart is a Lonely Hunter). Njezinu džezističku orijentaciju honorira i specijalizirana revija za jazz »Down Beat« još 1946. prvim mjestom na ljestvicama najboljih pjevačica jazza. Peggy Lee bila je aktivna i na filmu. Prvi nastup u ne baš uspjelu remakeu čuvenog filma iz 1927. The Jazz Singer Peggy Lee je uz pomoć poznatog trubača Petea Candolila pokušala spasiti 1952. svojim džezističkim interpretacijama pjesama The Birth Of The Blues, Lover i Just One Of Those Things. Sudjelovala je i pri snimanju prve verzije filma Pete Kelly's Blues 1955, a za izvedbe iz tog filma primila je godinu poslije i filmsku nagradu Academy Award.

Usporedbe s Billie Holiday

Pedesetih se godina Peggy Lee djelomično povlači sa scene, radi tek povremeno u klubovima Las Vegasa te s malim sastavom Bennyja Cartera, Quincyja Jonesa i Loua Levyja, što joj priskrbljuje laskave usporedbe s legendarnom Billie Holiday, čemu pridonosi i snimanje ploče s Georgeom Shearingom, Beauty and the Beat za etiketu Decca. Jedan od posljednjih zapaženih uspjeha postigla je njujorškim koncertom Peggy Lee Celebration Concert 1994.

Iako će poneki čistunac Peggy Lee svrstati među pop-pjevačice koje su pjevale i jazz, valja ipak biti objektivan i priznati joj nemalen udio u povijesti ženskog jazz-vokala. Stoga je opravdano zasluženo mjesto našla u svim boljim biografskim enciklopedijama jazza.