Vizualni Aristotel

Vizualni Aristotel

P. Kunzmann, F.-P. Burkard, F. Wiedmann, Atlas filozofije, prev. Ante Periša, Golden marketing, Zagreb, 2001.

Premda je još Platon znao da »mnoštvo nikad neće postati filozofom«, a jedan njegov kolega iz iste branše kazao da »onaj koji govori narodu samo ono što narod razumije, taj ne govori ništa«, sve se češće javljaju knjige i priručnici u kojima se filozofija pokušava približiti širokom krugu čitateljstva. Veći dio takvih priručnika koji se u velikim nakladama objavljuju na Zapadu ispod je svake razine pismenosti, no do nas čini se dolaze uspješnije i kvalitetnije stvari. Nakon dobro prodavane edicije u kojoj se poznata imena umjetnosti, znanosti i filozofije pojavljuju u strip-izdanju te nakon džepne biblioteke u kojoj se na maksimalno stotinu stranica obrađuje ono najvažnije iz opusa pojedinog mislioca (uglavnom suvremenih autora), sada je u prodaji vrlo zanimljiv Atlas filozofije (262 str.). Knjigu je napisalo troje sveučilišnih profesora, a atlasom se naziva stoga što sadrži 115 oslikanih stranica u boji, odnosno na neparnim su stranama tekstovi, a na parnima ilustracije koje bi trebale olakšati razumijevanje pojedinih tekstova. Treba odmah reći da je atlas napisan vrlo stručno, pa u tom smislu odudara od većine sličnih izdanja koja se u nas mogu nabaviti (u Njemačkoj je doživio već devet izdanja). Nije dakle namijenjen samo onoj publici koja se prvi put susreće s filozofskim problemima, nego bi mogao biti vrlo koristan i studentima humanističkih znanosti. Dovoljno je ozbiljan da bi bio stručan, a dovoljno opušten i jednostavan da bi bio zabavan. Jedina zamjerka mora se uputiti izdavaču: u vrlo preglednoj bibliografiji navedena su samo izdanja koja su na njemačkom jeziku dostupna u tamošnjim knjižarama i knjižnicama; bilo bi korisno da se netko potrudio nadopuniti bibliografiju onim hrvatskim prijevodima koji su u nas dostupni.

Aristotel na četiri stranice

Autori povijest filozofije dijele na osam razdoblja, prema pomalo zastarjeloj, ali još najboljoj periodizaciji (istočna filozofija, antika, srednji vijek, renesansa, prosvjetiteljstvo, njemački idealizam, 19. i 20. stoljeće). Teško je u tekstu pronaći osobne predilekcije, jer su svi filozofi zastupljeni ravnomjerno te je (s obzirom na kratkoću teksta) svaki dobio mjesto razmjerno vlastitom utjecaju. Tekst je pregledan i jezgrovit, leksikonskog oblika, a često uključuje izvorne citate iz filozofskih djela. Već sama činjenica da se, primjerice, Aristotelova filozofija može sažeti na četiri stranice, a da ipak bude rečeno sve što je uistinu bitno, govori o profesionalnosti i sposobnosti da se izbjegne zamka meandriranja koja vodi u trivijalizaciju. Nešto je drukčije s ilustracijama: parafrazirajući poznatu izreku, ostaje upitno koliko filozofija može biti »svoje vrijeme obuhvaćeno u slikama«. Jer dok na nekim mjestima (Hegelov sustav, srednji vijek, prosvjetiteljstvo, logika...) ilustracija sjajno dopunjava postojeći tekst i čini ga lakše razumljivim, u određenog broja ilustracija teško je reći što je to autor zamislio pojasniti svojom slikom, pa se stječe dojam da je pri crtanju pojedinih filozofskih problema bio pod žestokim utjecajem određenih halucinogenih sredstava koja su mu otvorila kreativna vrata percepcije. No, bilo kako bilo, ovakav se vizualni sustav prezentacije filozofije čini u cjelini uspješnim. Knjigu definitivno treba preporučiti svima zainteresiranima za ovo područje, jer je bolja i stručnija od većine dostupnih izdanja. Za one koji ne mogu doći do pojedinih tekstova obrađenih u knjizi, postoje dobri web-arhivi na Internetu, kao i CD-ROM (izdan prije nekoliko godina u Njemačkoj) s gotovo svim važnim filozofskim tekstovima do početka 20. stoljeća.

Tonči Valentić