Vijenac 208

Maticahrvatska

Nataša Pejić

U očekivanju prijevoda

Knjiga Ranka Matasovića Uvod u poredbenu lingvistiku predstavljena je 15. veljače u palači Matice hrvatske. Prisutne je u ime predsjednika i predsjedništva Matice hrvatske pozdravio profesor Stjepan Damjanović te se zahvalio autoru na povjerenju koje je iskazao izdavaču s obzirom da mu je to treća knjiga koju objavljuje u Matici hrvatskoj

U očekivanju prijevoda

Knjiga Ranka Matasovića Uvod u poredbenu lingvistiku predstavljena je 15. veljače u palači Matice hrvatske. Prisutne je u ime predsjednika i predsjedništva Matice hrvatske pozdravio profesor Stjepan Damjanović te se zahvalio autoru na povjerenju koje je iskazao izdavaču s obzirom da mu je to treća knjiga koju objavljuje u Matici hrvatskoj

Akademik August Kovačec (recenzent knjige, uz akademika Dalibora Brozovića i akademika Radoslava Katičića) zbog bolesti nije došao na predstavljanje, pa je njegovu recenziju u cijelosti pročitao profesor Damjanović.

Iako postoji duga tradicija odvojenih prikaza poredbenih metoda genetske, arealne i tipološke lingvistike, Matasovićevo djelo nema izravna uzora u svjetskoj lingvističkoj literaturi. Bitna novina i originalnost Matasovićeva djela upravo je cjelovitost pristupa jezičnoj komparaciji — za autora zapravo i ne postoji prava razlika između poredbene lingvistike i lingvistike kao takve: jezik se ne može znanstveno proučavati imajući u vidu samo jedan jezik ili ograničen skup jezika. Knjiga je tematski podijeljena u tri razdjela: prvi razdio, Uvod u teoriju jezične raznolikosti, bavi se pitanjima teoretske i praktične klasifikacije jezika te izlaže opća načela genetske, arealne i tipološke lingvistike, drugi razdio, Genetska klasifikacija jezika svijeta, donosi pregled jezičnih porodica po kontinentima, a treći je kritički Pregled povijesti promišljanja jezične raznolikosti. S obzirom na jasnoću, preglednost, obilje podataka i ilustrativnih primjera te temeljitu dokumentiranost djela (abecedni popis stručne literature, kazalo pojmova i jezika, jezične karte) knjiga odlično funkcionira i kao udžbenik i kao priručnik. Tako sustavno i dosljedno djelo predstavljalo bi događaj u svjetskim okvirima da je objavljeno na engleskom, njemačkom ili francuskom jeziku.

Profesor Dalibor Brozović na samom je početku svoga izlaganja ocijenio Uvod u poredbenu lingvistiku posve iznimnim prinosom hrvatskom i svjetskom jezikoslovlju. Osim što ova knjiga predstavlja dobitak i na međunarodnom lingvističkom tržištu, ona je prilika za afirmaciju i svjetsku znanstvenu reputaciju kako hrvatskoga jezikoslovlja, tako i samog autora. Prevedena na engleski ili njemački jezik, postala bi svjetskom lingvističkom uspješnicom.

Djelo nam pruža cjelovitu sliku poredbene jezične znanosti i znači bitnu novost u definiranju poredbene lingvistike. Svaka grana lingvistike koja se služi poredbenim metodama jest poredbena lingvistika. U tom smislu Brozović ističe originalnost Matasovićevih autorskih prinosa i suvereno baratanje činjenicama.

Jedna od osobitosti knjige je i ta što se, za razliku od većine naših znanstvenika, Matasović ne oslanja samo na anglo-američku literaturu, već poznaje vrijednosti i ruske lingvistike.

Prema mišljenju profesora Katičića napisati dobar uvod vrhunac je znanstvenog umijeća i najambiciozniji pristup određenoj problematici. Uvod u poredbenu lingvistiku Ranka Matasovića pravi je uvod u tom smislu. Knjiga nam pruža obuhvatan uvid u to što sve poredbena lingvistika jest — obuhvaća jezičnu raznolikost svijeta s tri temeljna motrišta, aktualan je popis svih jezika svijeta i tumači nam povijest dosadašnjih teoretskih pogleda na jezičnu raznolikost. U tom je zahtjevnom poslu autoru uspjelo održati mjeru dosljednosti i obuhvatiti cjelinu, te je Matasovićeva knjiga događaj u svjetskim okvirima, a englesko izdanje prioritetno. Katičić napominje kako se Matica hrvatska pokazala još jednom na visini svoje zadaće — pružati hrvatskoj kulturnoj javnosti temeljne knjige i omogućiti čitatelju da se uključi u ozbiljna postignuća svjetske kulturne znanosti. Osobito pohvaljuje glavnu urednicu Jelenu Hekman, koja je ne samo nosila cijeli posao oko izdavanja knjige nego i poticala i bodrila autora.

Autor ističe kako je ovom knjigom ponajprije želio odgovoriti na pitanje u kojoj se mjeri jezici svijeta međusobno razlikuju i koji su uzroci toj različitosti te ukazati da je odgovor na to pitanje prava zadaća lingvistike. Zašto na svijetu ima toliko jezika, po čemu se jezici razlikuju, a po čemu su isti, kako utječu jedni na druge, temeljna su pitanja poredbene lingvistike koja je ova knjiga pokušala promisliti.

Autor zahvaljuje Matici hrvatskoj na pomoći i suradnji, posebno urednici Jeleni Hekman čije mu je ohrabrivanje bilo dragocjeno kao i više puta do sada, te svima koji su svojim savjetima, sugestijama i kritikama potpomogli nastanak ovog djela: studentima, recenzentima, suradnicima i svojoj obitelji.

Nataša Pejić

Vijenac 208

208 - 21. veljače 2002. | Arhiva

Klikni za povratak