Stolac, košarica, ogrtač

Stolac, košarica, ogrtač

Minimalnim rekvizitima Marija Kohn hrabro staje pred znatiželjne dječje oči, svikle na spektakularne filmske efekte i bombastične videoigre, i zaokuplja gledateljstvo od početka do kraja predstave samo svojim licem, pojavom, glasom i proživljenom majčinskom interpretacijom bajke Šuma Striborova

U intimističkom prostoru koji pripada Hrvatskome prirodoslovnom muzeju (Demetrova 3), 1. prosinca 2001. Lutkarsko kazalište Za bregom premijerno je izvelo predstavu Majčina priča Šume Striborove. Riječ je o dramatizaciji bajke Ivane Brlić-Mažuranić, koje se prihvatila, tekst priredila i u realizaciji priče pomogla Zdenka Đ erđ. Monodramu izvodi Marija Kohn, a Antun Crljen potpisuje scenu i kostime — njih je izradila Vera Radonić. Ovom predstavom kazalište Za bregom započelo je novu scenu, kazalište bajki. Zamisao je da umjetnički vrijedna djela na sceni oživljavaju upravo velikani hrvatskog glumišta, kako bi ih djeca mogla doživjeti u svojim predstavama.

Poruke bajki Ivane Brlić-Mažuranić danas su još aktualnije negoli u doba kad je njezino stvaralaštvo nastajalo. Nikada kao danas djeca nisu tako malo slobodnoga vremena provodila s bližnjima i nikada nije bilo potrebno zajedništva među članovima obitelji kao u suvremenom urbanom društvu. Umjesto bake koja pred njima čita ili priča priču za laku noć, tu su sve vrste medijskih pomagala: audiokasete, videoprojekcije. Slaba je to zamjena za toplinu žive riječi i večernje druženje u priči. Upravo takav pristup njeguju stvaratelji predstave Majčina priča Šume Striborove. Minimalnim rekvizitima (stolac, košarica, ogrtač) Marija Kohn hrabro staje pred znatiželjne dječje oči, svikle na spektakularne filmske efekte i bombastične videoigre, i zaokuplja gledateljstvo od početka do kraja predstave samo svojim licem, pojavom, glasom i proživljenom majčinskom interpretacijom bajke Šuma Striborova. Poput neobične, čarobne žene koja govori kao majka, ali i kao Malik Tintilinić (djeca se smiju kad on u uzbuđenju fuflja), koja govori i kao snaha, i Stribor — šumski starješina, Marija Kohn poput mladice pleše s kućnim duhovima ili se teško penje strmom i studenom vrleti da snasi guji donese šarana za ručak. (Djeca gledatelji dijele tajnu s njom — racionalno je objašnjenje za pojavu Domaćih, pucanje kestena u peći, samo varka za neupućene ili nepoćudne.)

Predstava je, težeći za začuđujućom čistoćom odnosa glumac — gledatelj, postigla dojam kao da sjedimo uz čuvenu peć Ivane Brlić-Mažuranić u njezinu domu i prvi put čujemo i gledamo Šumu Striborovu iz drukčije perspektive, a opet spisateljičine, jer je i ona bila višestruka majka. Možda bi u tu svrhu bilo bolje da je scena ipak za nijansu bogatija i raznolikija. Prema tekstu izvornika predstava se odnosi s najvećim poštovanjem, te se stječe dojam kako je izmijenjen samo koliko je bilo potrebno da se može prirodno izgovoriti u prvom licu. Osjeća se da je svaka nova situacija promišljena i da se Zdenka Đ erđ nadasve čuvala priređivačkih ambicija koje bi u prvi plan stavile bilo koga drugog osim spisateljice i glumice koja oživljuje likove. Zato treba čestitati na kazališnom događaju, i poželjeti da scena bajki Lutkarskog kazališta Za bregom zaživi i dalje uključuje u svoje projekte doajene našega kazališnog svijeta.

Diana Zalar