Snovi skriveni od stražara

Snovi skriveni od stražara

Vlado Gotovac, Razvijanje pjesme, Pjesme, fragmenti, bilješke, Matica hrvatska, Zagreb 2001.

Vlado Gotovac bio je višestruko aktivna i snažna ličnost tako da je jedan oblik njegova djelovanja nepravedno ostao zanemaren: a to je njegovo pjesništvo. Stoga je objavljivanje ovećeg sveska pod naslovom Razvijanje pjesme, u kojemu je skupljeno čak pet njegovih zbirki pisanih uglavnom tijekom sedamdesetih — vrlo teških godina koje je Vlado Gotovac proveo po zatvorima — velik događaj. Riječ je o zbirkama: Dnevnik duše, Mjesečarska tvar, Smračenje i lutanje, Razvijanje pjesme i Glas lijeve ruke.

Posebnost liričara

Političko djelovanje i stajališta Vlade Gotovca, kao i njegov životni put, u mnogočemu se poklapaju s političkim stajalištima istočnoeuropskih disidenata. U usporedbi sa Solženjicinom, Kunderom ili Havelom — moglo bi se reći da je Gotovac naš jedini pravi disident, u smislu literarnih dometa prethodne trojice. Možda je njegova jedina posebnost to što je ostao liričar, dovoljno apstraktan da politiku izbaci iz umjetnosti. Bio je unutarnji disident, prikliješten paskom i cenzurom režima nije mogao do kraja eksplicirati svoja stajališta. Takva je i njegova lirika: riječ je o pjesmama uzvišena, apstraktnog naboja. Njegova poezija često je aforistična, fragmentarna, gotovo zenbudistički sažeta.

Pišući pjesme u zatvoru Stara Gradiška, kradom, u zahodu i na toaletnom papiru — Gotovac je dodatno potencirao mjesto nastanka pjesme, mjesto stvarno i simbolično. On piše izdvojen od svijeta, u posljednjoj zatvorskoj rupi, skriven od stražara. Na takvu mjestu Gotovac želi ostati čist: duhovan i uzvišen. Njegove su pjesme neka vrsta duhovnih vježbi kojima želi staviti na kušnju sebe, ali i iskupiti sav svoj svijet. Na nekoj višoj metaforičkoj razini on u tim apstraktnim vježbama s naglašenom meditacijom o formi, što je osobina svake suvremene umjetnosti — piše misleći čak i na iskupljenje svojih tamničara. Hermetizam, uzvišeni metafizički simbolizam, ali i najobičnije strukturalno poigravanje oblikom izričaja — obilježja su objedinjenih zbirki. U njima nailazimo čak i na jezični eksperiment, na primjer u Pjesmi i njezinu ishodištu. Jedini pravi mimezis u svih pet zbirki opis je apokaliptičnog sna u tekstu Bijele samice, gdje građevina iz sna očito znači zatvor. Upadljiv je niz simbola zatvorske slutnje: često se spominje samica, zatim rešetke, zatvaranje brave itd. Tu je i niz sličnih metafora: metafora o katakombama, metafora osamljenog otoka, metafora uginulog kita. U Gotovčevim pjesmama otvorenost modernističke, akmeističke discipline miješa se s kršćanskim simbolizmom.

Zatvaranje punoga kruga

Na jednom mjestu u Razvijanju pjesme Gotovac kao da zatvara puni krug između kršćanstva i moderne, uvodeći i famozni, liberalni, slučaj, na onaj način na koji je i Lyotard vidio zrcaljenje modernizma u kršćanstvu. Evo tih stihova: Propadaju svi pokušaji da se napiše pjesma. / Pišemo ono što nam preostaje. // Ako je svijet eksperiment, Što bi moj eksperiment značio?... // Ako Svijet nije eksperiment, / Što bi moj eksperiment bio?... / Osim skrivanja moga slučaja.

I za kraj vrijedi naglasiti, a nešto slično rekao je i Tonko Maroević, na predstavljanju knjige, da je slobodu pisane riječi koju danas tako normalno uživamo, Vlado Gotovac platio velikim dijelom svoga života, a u njemu ipak nije bilo ogorčenja. Stoga njegove pjesme treba gledati s dodatnim poštovanjem, kao put prema slobodi izraza. On je zaista rijetka pojava u nas i gotovo nevjerojatno zvuči da je jedan od naših najvažnijih političara i liberala bio u svojoj intimi izvrstan pjesnik. Vlado Gotovac simbol je tolerancije u našoj kulturi.

Rade Jarak