Peichelov Muzej karikature

50 godina MBM-a

Znameniti katalonski arhitekti Josep Martorell, Oriol Bohigas i David Mackay proslavljaju pedeset godina zajedničkoga profesionalnog djelovanja. Njihov arhitektonski studio MBM (ime dobio prema početnim slovima prezimena arhitektonskog trojca) ostvario je u pola stoljeća plodonosna rada 1200 projekata različitih tipologija. Započeli su s obiteljskim kućama u raznim gradovima Katalonije, pa iako su zarana osvojili domaća priznanja i nagrade, internacionalnu reputaciju postižu tek u osamdesetima ostvarenjem u okviru berlinske IBA-e, u neposrednoj blizini Zida. U devedesetima Bohigas, kao član gradskog vijeća Barcelone, postaje ključnom osobom u planiranju opsežnih rekonstrukcija olimpijskoga grada i jedan od glavnih kreatora njegova atraktivnog suvremenog izgleda.

Centar slobodnog vremena u Reykjaviku

Da se i hladni Islanđani mogu zapaliti za arhitekturu, dokaz je spektakularno otvaranje Trgovačkog i centra slobodnog vremena u Reykjaviku što ga dizajniraše u arhitektonskoj praksi BDP (Building Design Partnership), a u koji je pri svečanoj inauguraciji navratilo ukupno 45 000 ljudi. Još više iznenađuje činjenica da taj broj čini petinu cjelokupne populacije najsjevernijeg europskog otoka, što objašnjava zašto je Smaralind tako radikalno izmijenio gradsku sliku Reykjavika. Veličina centra s površinom od 28 000 četvornih metara i rijetka naseljenost Islanda čine ovaj kompleks jednim od najvažnijih središta slične namjene na europskom kontinentu.

Peichelov Muzej karikature

U austrijskom gradiću Kremsu otvoren je Muzej karikature, novi gradski znamen što veselim pročeljem i siluetom krova asocira na ljudsko lice i nakostriješenu kosu. Autor duhovita rješenja iza kojeg se krije dvoetažna građevina površine 1500 četvornih metara (od čega je 500 četvornih metara izložbenog prostora) arhitekt je Gustav Peichl, poznat i kao karikaturist Ironimus. Iako je Peichl u plodnoj karijeri realizirao više važnih muzeja (Städel u Frankfurtu i Kunsthalle u Bonnu) ovo je prvi put da u nekom ostvarenju kombinira dvije strane svoje kreativne osobnosti. Arhitektura muzeja u Kremsu, nastala na modernističkoj tradiciji funkcionalne efikasnosti i oblikovne jednostavnosti, koja pak izbjegava rigidnu ozbiljnost kulturnih institucija, krije u ponutrici samostansku jednostavnost organizacije: u prizemlju se nalaze foaje, prostor za povremene izložbe te soba posvećena Ironimusu, a kat sadrži kolekciju Manfreda Deixa. Izložba kojom je muzej otvoren, Crtajući dvadeseto stoljeće, retrospekcija je posljednjih stotinu godina viđenih perima Jean-Jacquesa Sempea, Saula Steinberga, Ronalda Searlea i ostalih, a ostaje otvorena do kraja svibnja.

Snohetta u Kentu

Nakon što su potkraj prošle godine trijumfalno završili gradnju Velike aleksandrijske biblioteke, projekta čija je ralizacija potrajala više od desetljeća, Snohetta, ugledni norveški arhitektonski studio, nastavlja nizati međunarodne uspjehe. Tako su nedavno osvojili prvu nagradu na natječaju za Turnerov centar u obalnom gradiću Margate u engleskom Kentu, gdje je veliki slikar pohađao školu i čije su morske vedute bile čestim motivom njegovih ulja. Prema nagrađenoj ideji građevina je podijeljena u dvije sekcije povezane mostom. Veća, nalik izokrenutu trupu broda, usmjerena je moru i sadrži galerijski prostor, dok su u manjoj smješteni knjižara i restoran. Mjesne vlasti nadaju se da će izgradnjom centra vratiti značaj kulturnog odredišta i pomoći regionalnoj regeneraciji, a osim Turnera povijest Margatea pamti i druge istaknute ličnosti iz kulture i umjetnosti: okolicu su posjećivali slikari poput Sickerta, Van Gogha i Rossettija, T. S. Eliot tu je za oporavka djelomično napisao Pustu zemlju, a George Bernard Shaw natjecao se za mjesto svjetioničara.

Peter Wilson u Milanu

Na natječaju za novu Europsku biblioteku informacija i kulture (BEIC) u Milanu, što ga raspisaše gradske vlasti, pobjeda je pripala Peteru Wilsonu, australskom arhitektu na stalnom radu u Njemačkoj i njegovu timu (Bolles + Wilson, Alterstudio). Prvonagrađeno rješenje čine dvije sučeljene zgrade, visoke 36 metara, koje predstavljaju svojevrsnu arku kulture — simbol što se »stapa sa kontekstom u sekvencama kontinuirana prostornog otkrivanja«. Novi gradski znamen, što će se graditi na lokaciji blizu Porta Vittoria, ocijenjen je funkcionalnim i impozantnim, ali ne i razmetljivim. Pobjednički natječajni rad, zajedno s ostalim selektiranim radovima (od kojih jedino nije ocjenjivan rad Joa Coenena jer je stigao nakon roka za predaju) izložen je javnosti na uvid u novootvorenom milanskom Urbanom centru, prvom takve vrste u Italiji sa svrhom da pruža informacije o gradskim razvojnim projektima te o kuturnoj i arhitektonskoj baštini.

Vinko Penezić