Paul petlju pleo

Paul petlju pleo

Paul Auster, Newyorška trilogija, prev. Miroslav Kirin, Vuković&Runjić, Zagreb 2001.

To što Hrvatska relativno kasno otkriva Paula Austera (1947), kultnog američkog pisca, i nije velik grijeh s obzirom da sam Auster ni u rodnoj Americi nije pisac s liste bestselera. Jedan od rijetkih američkih autora koji je popularniji u Europi nego u domovini u Hrvatskoj je ovim izdanjem predstavljen reprezentativno, a kako se nedavno u prijevodu pojavio i njegov posljednji roman Timbuktu (VBZ, Zagreb), Auster će, nedvojbeno, vrlo brzo proširiti svoj kultni status i u Hrvatskoj, gdje je poznat možda najviše kao scenarist filma Dim u režiji Waynea Wanga.

Poigravanje detektivskim žanrom

Uz Stakleni grad, koji je izdavačka kuća Vuković&Runjić izdala prije dvije godine, Newyoršku trilogiju, sad objavljenu u jednoj knjizi, čine još kraći romani Duhovi i Zaključana soba, u originalu izdani u dvije godine, 1985. i 1986. Austerova proza sigurno pripada među originalnije pojave u književnosti druge polovice stoljeća, ne samo zbog poigravanja detektivskim žanrom nego i zbog otpora bilo kakvoj strogoj književnoj klasifikaciji. Iako su ovi kratki romani, formalno gledano, priče detekcije, njihova atmosfera i konotacije mnogo više odaju utjecaje Kafke ili Becketta, zapravo potpuno neprilične žanru kojem na prvi pogled pripadaju. U temelju Austerove proze, a Newyorške trilogije posebno, pitanje je identiteta, ali ne apstraktnog općeljudskog traganja za svojim ja, nego identiteta koji obuhvaća od konkretnog poigravanja autorstvom i položajem pripovjedača (trilogija je puna autoreferencija, dok se sam Auster s obitelji u jednom trenutku pojavljuje kao epizoda, a u nekoliko navrata kao ime), pa do potpunog gubitka ili odricanja od vlastitog ja u osamljenika koji su njegovi junaci. Kako je pitanje identiteta često i pitanje jezične pripadnosti, Auster razvija niz lingvističkih postavki i opsesija, posebno u romanu Stakleni grad, ali i nizom referencija u druga dva dijela trilogije. Newyorška trilogija roman je zbunjujućih manipulacija identitetima osoba koji ga čine, samog pripovjedača, ali i grada u glavnoj ulozi, djelo u kojem se bez oštrih granica miješaju činjenice i fikcije, autor i njegovi likovi.

Bliskost europskim iskustvima

Premda žanrovski nosi elemente trilera — junaci su redovito detektivi ili se bave biografskim istraživanjem — Austerova Newyorška trilogija bitno se razlikuje od vladajućega američkog realizma tog razdoblja i žanra, a znatno je bliža tradiciji europskog egzistencijalizma. Kritičari su ga ne osobito uspješno pokušavali definirati kao postegzistencijalista ili postmodernista uz još nekolicinu post-odrednica, a sama Newyorška trilogija mogla bi se onda u tom duhu odrediti kao postdetektivski roman. Jer, odbiti na kraju rasplesti kroz roman ispleteni čvor, dodavši mu još jednu petlju koja će ga vratiti na sam početak, definitivno nije nešto što roman detekcije ili triler mogu sebi dopustiti. U jednoj prilici poznati suvremeni američki pisac i Austerov prijatelj Don DeLillo prozu autora Newyorške trilogije točno je opisao kao »zgradu tradicionalne arhitekture pripovijedanja, ali s iznimno modernim interijerom«.

U tom je smislu Auster iznimno kvalitetan i zanimljiv pripovjedač, čvrste strukture, koja počiva na logici pripovijedanja poštujući slaganje uzroka i posljedica, dok je struktura iznutra naseljena potpuno neočekivanim kafkijanskim ili beketovskim nedostatkom logike. Elementi postmodernističkoga postupka suprotstavljaju se u kreativnom srazu situacijama iz poetike apsurda, a gubitak identiteta dodatno je zapleten pojavljivanjem već zaboravljenih epizodnih lica u dijelovima drugih romana u trilogiji. Baš onako kako se Hitchcock pojavljuje u svakom svom filmu, sam Auster navraća u svoje romane.

Newyorška trilogija iznimno je zanimljivo djelo i originalna prozna pojava koja funkcionira na više razina. Zaljubljenici u nepretencioznu aerodromsku literaturu gutat će je kao triler — s ponešto zbunjujućim raspletom — dok će je poznavatelji žanra i suvremene literature čitati gotovo kao borhesovski jezični labirint i igru značenja koja u sebe uključuje utjecaje od Starog zavjeta (priča o tornju babilonskom u Staklenom gradu) do egzistencijalista i strukturalista.

Pojava Austera na hrvatskom književnom tržištu — nakon kratkotrajnih ranijih susreta u časopisima — sigurno pripada među najvažnije književne događaje prošle godine.

Jasen Boko