Odgovornost i sloboda

Knjiga Vlade Gotovca Razvijanje pjesme predstavljena je 11. veljače u palači Matice hrvatske u Zagrebu

U pogovoru objavljenoj knjizi urednica Jelena Hekman zapisala je da je i nakon objave ovog pjesničkog petoknjižja u jednom svesku znatan dio Gotovčeva pjesnička opusa, nažalost, ostao neukoričen: »Mnoge su pjesme ostale rasute po dnevnim listovima i književnoj periodici, dok je dio još u rukopisu«. Stoga je u ovom trenutku nemoguće načiniti pravi i kvalitetan, kritički izbor iz Gotovčeva pjesništva.

Veći dio objavljenih pjesama ovog novog izdanja, uz bilješke i fragmente, napisan je u starogradiškom zatvoru gdje je Gotovac i obolio.

Vlado Gotovac, kao pjesnik i filozof, imao je visoku svijest o svakodnevici, međuljudskim odnosima, politici te sukladno tome i o povijesnoj odgovornosti blisko povezanom s temom slobode, neodvojivom od njegova lika i djela.

U uvodnoj riječi Josip Bratulić opisao je Gotovca kao legendu 20. stoljeća, uznika, slobodara i moralista koji se brinuo o sudbini svoga naroda. U akademskim krugovima slovio je kao jedan od najvećih oratora Hrvatske. »Kao moralist«, istaknuo je Bratulić, »Gotovac je tražio ustupke za opće dobro. Dok je Gotovac bio na čelu Matice hrvatske, organizirao je Maticu na cijelom prostoru Hrvatske, a ne samo u Zagrebu.«

Sloboda i krv

Tonko Maroević osvrnuo se na Gotovčevo sudbinsko određenje. Gotovac u pisanju izražava oblik poštovanja prema piscima, svojim prethodnicima: Husserlu, Platonu, Camusu. »Ispravno se služio riječima jer su one plaćene slobodom i krvlju«, naveo je Maroević. Gotovac se u poeziji poziva na važne simbole i vraća izvornost riječima. Gotovac kao pjesnik nastaje na biblijskoj i nacionalnoj tradiciji, ali se poziva i na Ujevića, Mihalića i Slamniga, svoje suvremenike. »Gotovac otvara ludičke, igračke, kombinatorne govore. Služi se izmišljenim, pronađenim riječima koje ne želi sam mijenjati da ih može mijenjati čitatelj«, rekao je Maroević. I što je najvažnije, ističe, »Gotovac nikada nije bio bez discipline, imao je odgovornost prema sudbini projekta.«

Briga za prijatelje

Treći govornik, Nikica Petrak, istaknuo je da je nemoguće odvojiti čovjeka od pjesnika. »S Gotovcem me veže četrdesetgodišnje poznanstvo u kojem nikada nije bilo mrzovolje.« Istaknuo je Gotovčevu brigu za pjesnike prijatelje o praktičnim pitanjima njihova zaposlenja. Kaže, s Gotovcem nikada nije razgovarao o politici. Petrak opisuje Gotovca kao pjesnika za kojega je postojala visoka, uzvišena sfera pjesništva, tijek i protjecanje duha kao naše jedine čistoće. Gotovac je osjećao riječi kao višu glazbu. Svejedno, njegovu je pjesničkom opusu nemoguće odrediti početak i kraj, a djelo u cjelini izražava veliku oduhovljenost. »Što je najvažnije«, zaključuje Petrak,« Gotovac nikada nije zaboravio prvo pravo iskonsko poslanje pjesništva — izvanvremensku sadašnjost i čuvanje svetog. Stoga vjerujem da će netko novi naći kroz Gotovca svoje nadahnuće.«

Što reći o Gotovcu, koji je napisao »U Sodomi i Gomori jedna jedina duša mogla je izmijeniti odluku Boga«? U njegov kabinet nisu dolazili samo intelektualci nego i učenici, studenti, mladi pisci, koje je ohrabrivao. Gotovac je bio hrvatski intelektualni raritet, ali je u velikoj mjeri ipak živio za narod i nije propustio progovoriti narodu u teškim hrvatskim vremenima. Hrabro je svjedočio ono u što je vjerovao, slobodu. Njegova sloboda bila je odgovornost u svakom pogledu.

Kristina Silaj