Mlak ugođaj

Mlak ugođaj

Casta Diva — Angela Gheorghiu, EMI 7243 5 57163 2 3

Rumunjska sopranistica Angela Gheorghiu neosporno je prva diva operne scene današnjice u talijanskom i francuskom repertoaru. I kad pomislimo na izvrsnu Traviatu iz Covent Gardena pod ravnanjem Georga Soltija ili Ljubavni napitak, koji je snimila sa svojim suprugom Robertom Alagnom, bit ćemo u to uvjereni. Krase je sve odlike koje zahtijeva suvremena operna umjetnost: ima lijep glas, lijepa je, lijepo pjeva i dobro glumi. I za nastupe u kazalištu i na videozapisima upravo je idealna. Dovoljno je pogledati njezinu sliku na duplerici prateće knjižice CD-a! Tko ne bi poželio doživjeti takvu opernu pjevačicu?! Ali, kad se pogleda repertoar koji je odabrala za CD — arije iz opera Norma, Puritanci i Mjesečarka Vincenza Bellinija, Guglielmo Tell, Seviljski brijač i Opsada Korinta Gioachina Rossinija te Anna Bolena i Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija — upada u oči golema smionost još vrlo mlade umjetnice. Takva se repertoara prihvaćaju tek vrhunske majstorice pjevačkog umijeća i vrhunske interpretkinje u punoj umjetničkoj zrelosti. Dakako, reći ćete, kao što je rekao Riccardo Muti: nema više Marije Callas, pomirimo se s time, i pođimo dalje birajući mlade umjetnike koji će scenski ispunjati zahtjeve lika i uglavnom dobro pjevati. Jer, unatoč svojim nespornim pjevačkim kvalitetama, velikoj muzikalnosti i izražajnosti u recitativima, dobru vođenju fraze i osjećaju za interpretaciju u dugim legato frazama, Angela Gheorghiu nema briljantnost u virtuoznim koloraturnim pasažama, pa su u odabranim velikim arijama cabalette izostavljene ili skraćene.

Uopće, u prizorima koje je odabrala ima skokova, što nije uobičajeno u današnjim snimanjima kada se preferira izvedba u cijelosti, naravno uz sudjelovanje zbora i još ponekog solista. U nekim je arijama zbor Kraljevske opere Covent Garden ipak prisutan. Međutim, u Normi su arija i cabaletta odvojene, u Mjesečarki cabalette nema, a završni prizor Anne Bolene znatno je reduciran. Oprezno pisan prilično škrt komentar uz CD, koji ne donosi gotovo ništa iz biografije Angele Gheorghiu, ipak jasno ukazuje da je ona velika interpretkinja poglavito lirskih uloga, da je bila čarobna Mimi u La Boheme u Covent Gardenu 1992. godine, u što ne sumnjamo, ali stječe se dojam da autor nije baš previše uvjeren u njezinu buduću Normu, Luciju ili Aminu. U što, dakako, nisam ni sama uvjerena. Naravno, u lirskim pasažama Amine, koja joj je po svemu sudeći najbliža i čiju ariju uistinu krasno pjeva, Angela Gheorghiu pokazuje profinjenost i osjećaj za rani talijanski belcanto. Ali zašto je izbjegla otpjevati prizor do kraja?! Dakako, ne treba uvijek birati prizor ludila iz Donizettijeve Lucije di Lammermoor, ali, ipak, zašto nije odabrala njega nego ariju iz prvoga čina? A kad je o Normi riječ, ona je ipak predaleko i za tako darovitu umjetnicu. Sudeći po tome kako se danas stalno traže nova lica, vjerojatno će Angela Gheorghiu ove uloge prije ili poslije pjevati, ali teško je dokučiti što joj je trebao Rossini, pogotovo Rosina.

Istina, ni dirigent Evelino Pido (o kojem usput rečeno nema ni slova u popratnoj knjižici) na čelu korektnog Londonskog simfonijskog orkestra nije je mogao osobito nadahnuti svojim, najblaže rečeno, malo neobičnim tempima, pa je opći ugođaj mlak, da ne uporabimo adekvatniju oštriju riječ. Snimke su nastale u travnju 2000. i ožujku 2001, a CD je EMI objavio potkraj prošle godine u izdanju EMI Classics. U knjižici su navedeni tekstovi arija u originalu i u prijevodu na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku te natuknice o autoru, operi i pjevanom odlomku. Moj je prijedlog: Angelu Gheorghiu gledati na videu ili, ako postoji mogućnost, doživjeti uživo u kazalištu. Bellinijeve, Donizettije i Rossinijeve arije slušati u interpretaciji Marije Callas ili Montserrat Caballé.

Marija Barbieri