Mi smo totalno drukčiji od drugih

Mi smo totalno drukčiji od drugih

Predstaviti suvremenu umjetnost Australije svakako je bio velik izazov, a autorica izložbe dokazala je da postoje dodirne veze i prepoznavanje između različitih i udaljenih suvremenih svjetova

Premda se često razlikuju dvije kulture hemisfera, te se naglašava da su Europljani izrasli na dubokim i bogatim povijesnokulturnim, jezičnim temeljima, dok je australski krug rastao nesputano kao pripadnik naroda koji su udaljeni od Europe, »posebice oni izgrađeni na kolonijama koje još prolaze proces preispitivanja vlastitih kolonijalnih, autohtonih i modernih povijesti« (Berenice Murphy, direktorica Muzeja suvremene umjetnosti u Sydneyju), treba se prije zapitati o onome što nas povezuje, a ne o onome što nas razdvaja. Naziv izložbe Veze Connections s opravdanjem je nastao iz uvjerenja kustosice ove promišljene i zanimljive izložbe, Branke Stipančić, da je smisao i sadržaj umjetnosti transfer univerzalnih ljudskih iskustava.

Sydney i Melbourne

Redom su predstavljeni umjetnici koji se bave suvremenim medijima — fotografijom, videom, performansima, instalacijama i konačno slikarstvom — Stephen Bram (zidne slike i konstrukcije prostora), A Constructed World — Geoff Lowe & Jacqueline Riva (instalacije i video), Marco Fusinato (slika i zvuk), Lyndal Jones (videoinstalacije), Tracey Moffatt, Sandy Nicholson & Chris Johnston, John Nixon (konceptualni umjetnik), Mike Parr, Kerrie Poliness (zidni crteži apstraktnih motiva) i David Rosetzky (videoispovijedi).

Pri tome treba naglasiti velik utjecaj konceptualne umjetnosti i performansa u umjetničkoj praksi Australaca od početka sedamdesetih, koja je ostavila neizbrisiv trag, pa čak i stasala zajedno s nekim od prvih autora koji su djelovali u Europi (Marina Abramović). Predstavljeni umjetnici pripadaju uglavnom kulturnom krugu Sydneyja i Melbournea, premda su mnogi od njih sad već umjetnici — zvijezde, te pripadaju populaciji suvremenih kulturnih nomada.

Kao i svakom ozbiljnom kunsthistoričarsko-kustoskom projektu, ovoj izložbi prethodilo je neposredno upoznavanje s umjetničkom scenom Australije putovanjem i komunikacijom istraživačkog tipa. Kako dišu umjetnici u Australiji, može se vidjeti iz izbora desetak umjetnika, od kojih se većina uspjela afirmirati na međunarodnoj sceni te su pozivani na venecijanski i pariški bijenale.

Tracy Moffatt (1960) predstavljena je serijom fotografija u tonovima sepije Up in the Sky iz 1997. koje pripovijedaju priču o rasnom razdvajanju. Bijele opatice oduzet će, naime, majci koja je napola domorotkinja dijete, a u autoričinoj priči otkriva se i autobiografski element. Umjetničin način rada i razmišljanja sukladan je dramatičnim preokretima i radnja teče isprekidano. Zanima je scenografija i gluma aktera na traci, bila ona filmska ili fotografska emulzija. Umjetnica živi između Sydneyja i New Yorka te vrlo visoko kotira u internacionalnim krugovima (upravo se otvara i njezina izložba u Americi u Omahi). Njezin opus predstavljen je na Venecijanskom bijenalu 1997, na izložbama u Frankfurtu, San Franciscu, Parizu, a izlagala je i u njujorškom Dia Center for Arts.

Bol na razne načine

Mike Parr (1945) predstavljen je nizom fotografija performansa koje je počeo izvoditi još početkom sedamdesetih i jedan je od pionira tog umjetničkog medija te videoradova. Uvijek se bavi ekstremima i penetracijom u površinu ljudskog tijela, ispitivanjem krajnjih granica i mogućnosti ljudskog tijela nanošenjem boli na razne načine — Parrator iz 1971 (trpanje kruha u nos, čupanje dlaka, rastezanje kože oko očiju, sječa umjetne ruke) i njegovim fotografskim dokumentiranjem. Prerušavanje u mladenku u bijeloj haljini i fotografiranje pred bijelim platnom još je jedan od statmenta toga istaknutog umjetnika.

Mladi umjetnik Sandy Nicholson, u suradnji s piscem Chrisom Johnstonom, bavi se suvremenom subkulturom Melbournea i populacijom mazohista čiji se svijet prikazuje fotografijama i tekstom u seriji Suburban Fetish (1998). Na vrlo duhovit i inteligentan način izvedeno je upoznavanje s njima, tako da u promatraču izazivaju simpatiju, premda su to ljudi koji otvoreno pričaju o vlastitim perverzijama i opsesijama.

Dobili smo priliku ući u svijet umjetnosti koji je izrastao na potpuno drukčijim temeljima i pretpostavkama, a navodi se da rad mnogih od umjetnika nosi inspirativnu karakteristiku nereferencijalnosti. Stoga preporučujemo ulazak u svijet totalno drukčiji od drugih. Predstaviti suvremenu umjetnost Australije svakako je bio velik izazov, a autorica izložbe dokazala je da postoje dodirne veze i prepoznavanje između različitih i udaljenih suvremenih svjetova.

Iva Brezovečki-Biđin