Mete na off-Broadwayu

Oko svijeta u osamdeset drama

Bogota Osmi Iberoamerican festival pod geslom Oko svijeta u osamdeset drama održat će se u Kolumbiji u Bogoti između 15. i 31. ožujka, a okupit će osamdeset kazališnih ansambala iz trideset i dvije zemlje s pet kontinenata. Njima će se pridružiti i četrdeset domaćih kazališnih grupa pa će svi zajedno u 540 izvedbi s više od tisuću izvođača u pedesetak gradskih prostora okupiti gotovo dva milijuna gledatelja. Tako će Kolumbija još jednom ovim bijenalnim događajem postati najveća svjetska pozornica — barem do kolovoza kad započne Fringe festival u Edinburghu. Zemlja domaćin ovaj put je Njemačka (koja se predstavlja i Paklom, knjigom duša u režiji Tomaža Pandura i produkciji kazališta Thalia), a Hrvatske, koja je u nekoliko posljednjih festivalskih izdanja taman postala domaća neće biti. Ali će u Bogoti ipak biti predstava onoga tko je Hrvatsku u Kolumbiji učinio domaćom: Paolo Magelli predstavit će se režijom Malograđana Maksima Gorkog u produkciji Narodnog pozorišta iz Podgorice. Bogota će biti puna predstava poznatih redatelja i koreografa Nekrošiusa, Unkovskog, Taufera, Brooka, Stemanna, Terzopoulosa, Žoldaka, Rubiana, Restrepa... Posebnu dušu festivalu daju mnoge predstave na trgovima, koje okupljaju i po osam tisuća gledatelja. Bogota, poznata kao grad nesigurnih ulica, dva tjedna bit će svjetska kazališna prijestolnica.

Mete na off-Broadwayu

New York Nužne mete (Necessary Targets), posljednji dramski rad Eve Ensler, autorice poznatih Vagininih monologa s uspjehom praizveden u američkom Hartfordu u režiji Michaela Wilsona upravo je preselio na njujorški off-Broadway u kazalište Variety Arts. Mete su zasnovane na intervjuima koje je Enslerova napravila sa ženama koje su preživjele ratna zlostavljanja na području Bosne i Hercegovine i od kojih su neke bile zatvorene, sustavno silovane i ponižavane. Drama govori o dvjema Amerikankama koje odlaze u Bosnu i Hercegovinu kako bi žrtvama seksualnog zlostavljanja pomogle da prevladaju užasna sjećanja na ratne događaje. Jedna od njih je psihijatrica, druga spisateljica, a igraju ih Shirley Knight i Catherine Kellner, prva poznata kao veteranka Vagininih monologa i glumica iz više broadwayskih predstava, dok je Kellnerova poznato lice s više američkih pozornica.

Edinburški emocionalni pakao

Edinburgh Svaka dramska praizvedba, u gradu koji se u posljednjih nešto manje od deset godina etablirao kao jedna od prijestolnica nove europske drame prati se s posebnom pažnjom. Novi komad, Grace Barns Lavender Blue u režiji Muriel Romanes, praizveden u poznatom edinburškom kazalištu Royal Lyceum, govori o emocionalnom paklu u koji upada obitelj razorena smrću svog člana i otkriva darovita autora, ali ne i dovoljno čvrstu strukturu da bi postao velikom dramom. Kritika se slaže da je ova priča o izgubljenoj sestri i kćeri koja je u središtu pozornosti na ponovnom obiteljskom okupljanju emotivno jaka drama, no nedostaje joj ipak završni dramaturški touch da bi postala dovoljno zanimljivom za proboj na svjetske pozornice. Predstava će, kažu, ipak igrom sigurno dobiti na kvaliteti i postati jedna od boljih edinburških produkcija.

Barikade i postapokalipsa

Los Angeles Amerika i dalje živi u nekoj vrsti opsadnog stanja, koje se odražava i u kazališnim produkcijama. Kalifornijsko kazalište East West Players, posvećeno radu Amerikanaca azijatskoga podrijetla, nakon 11. rujna, zbog svoje specifične pozicije u Los Angelesu, u blizini svoje zgrade dobilo je barikade koje onemogućuju promet, kako bi policija lakše nadzirala automobile koji dolaze u to područje. Novoj premijeri Sestrama Matsumoto Philipa Kan Gotande u režiji Tima Danga te betonske barikade u neku ruku mogu poslužiti kao uvod u predstavu. Riječ je naime o drami koja govori o Japancima, američkim državljanima koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata stavljeni u logore, gdje su držani na oku za vrijeme trajanja rata. Kako je samo kazalište u doba o kojem govori predstava zapravo bila crkva u kojoj su domaći Japanci registrirani prije nego što su slani u logore, predstava dobiva posebne konotacije. A kad se zna sumnjičavost kojoj su u posljednja četiri mjeseca izloženi američki Arapi i koje bi mnogi Amerikanci najradije vidjeli u logorima, Sestre Matsumoto postaju komad o postrujanskoj Americi i nije čudo što je vrlo brzo, barikadama unatoč, predstava mnogima postala zanimljiva.

Jasen Boko