Krivo naštimani Koreanci

Krivo naštimani Koreanci

Kakva je glazba u Koreji? Impresivna. Pop koji sam počeo slušati za početak razočarao me kada sam otkrio koliko Koreanci žele biti Amerikanci, crni i iz Harlema. Njihov pop neuobičajena je kombinacija sjajne produkcije i nama krivo naštimana tonaliteta vokala. Nije čudno da popadaju kad Karan ispusti glas

Ovih je dana Olimpijada medijski događaj bez premca. Kako je u Sjedinjenim Državama, zemlji u kojoj je show biz i izmišljen, potrudio sam se pogledati otvaranje, sve važniji događaj u sportu općenito. Otvaranja i zatvaranja Olimpijade medijsko su ludilo u kojem se kao gosti redovito pojavljuju predsjednici država, a osmišljavanje programa postaje pitanje nacionalnog ugleda. Stogo elitistički gledano, u doba ekoloških katastrofa, ratova, gladi i neshvaćanja pravih umjetničkih vrijednosti, ovakvi spektakli mnogima će poslužiti kao primjer svekolike svjetske bezvoljnosti za dosezanje pravih vrijednosti. Pritom usporedbe i sjećanja na stari Rim, gladijatore i masovne zabave postaju neizbježni. Drugi će pak isticati zajedništvo, sportski duh, približavanje među raličitim narodima i slično. Nama bijednicima, neopterećenim do kraja ni jednim razmišljanjem, ostalo je da sjednemo pred televizor i kao rijetko kada odgledamo skupi, veeeliki i naoko minimalistički rađen spektakl. A Amerikanci to zaista znaju napraviti. Vrhunci su klizanje sa zastavama i publika kao more planktona, a glazbena poslastica zvana Sting i Yo Yo Ma jednostavno je doklizala na maloj sceni usred velikog grotla. Fragile Stinga uz ponajboljeg violončelista svijeta, pa još Koreanca kao naznaku nogometnog svjetskog natjecanja, e to je bilo lucidno. Poslije toga, kad god došao doma, ista slika: ljudi u kombinezonima skaču na skijama ili brzo hodaju na skijama. Snijega kao u bajci.

Kad sam već spomenuo Yo Yo Ma i Koreju, znate li uopće bilo što o glazbi u toj zemlji? Malobrojni bi mogli pozitivno odgovoriti. Globalno gledajući, u svjetskim razmjerima Koreju poznajemo ponajprije po političkim problemima razdvojenosti, a poneki od nas po Hyundaiju koji voze. Kakva je to greška. U Seulu u Hyundai towerima ima diskografskih kuća više nego u nas izvođača. Goran Karan samo je jedan od njihovih miljenika, kojem je Eurosong donio posao na Dalekom istoku. Njihova nacionalna diskografska udruga nedavno me obdarila gomilicom CD-ova s najrazličitijom glazbom, a promo CD po njihovu izboru uključuje fotografije i biografije ravno stotinu umjetnika iz svih glazbenih žanrova. I, kakva je glazba u Koreji? Impresivna. Pop koji sam počeo slušati za početak razočarao me kada sam otkrio koliko Koreanci žele biti Amerikanci, crni i iz Harlema. Njihov pop neuobičajena je kombinacija sjajne produkcije i nama krivo naštimana tonaliteta vokala. Nije čudno da popadaju kad Karan ispusti glas. S druge strane, kombiniranje žanrova koji stilom ništa jedno s drugim nemaju, ali i uporabom tradicionalne glazbe i elektronike, Koreja dobiva iznimno zanimljiv glazbeni proizvod. New age glazba neobična je, minimalistička, s nesvakidašnjim instrumentarijem. Postoji grupa koja se uz elektroniku koristi isključivo glazbalima od bambusa osobne proizvodnje, i to zaista vrijedi čuti. Ako vas iz ne znam kojeg razloga zanima hip-hop iz Koreje, probajte s Insect Monkom. Tradicionalna lokalna glazba svakako će na prvo slušanje izazvati pozornost. Neobični tonaliteti i instrumenti, uz repetitivne melodije, iznenadit će svakoga posjetitelja nogometnog prvenstva koji pokaže bilo kakav interes za još nešto osim piva i nogometa. Stoga, svijet je zaista glazbena juha milijuna sastojaka. Ponekad treba kušati i drugo, ako ni zbog čega drugog da bi ti vlastito bilo draže.

Aleksandar Kostadinov