Klinička prehrana

Odjel za prirodoslovlje i matematiku organizirao je znanstvenu tribinu s temom Klinička prehrana danas — hrana ili lijek?

Voditeljica tribine Jasna Matekalo Draganović, pročelnica Odjela za prirodoslovlje i matematiku predstavila je ukratko njegovo djelovanje. Dvaput mjesečno organiziraju se tribine o aktualnim pitanjima, povezanima u tematske cjeline. U sklopu serije predavanja o ljudskom zdravlju najavljena je današnja tema i predavač. Željko Krznarić liječnik je Kliničkoga bolničkog centra Zagreb, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje sada radi kao viši asistent; član je, između ostalog, Hrvatskog liječničkog zbora, Liječničke komore, Hrvatskog društva za kemoterapiju, Komisije za lijekove na KBC Rebro, Američke akademije za ultrazvuk i medicinu te član uredništva nekih časopisa; nagrađen diplomom HLZ-a.

Dr. Krznarić započeo je predavanje tvrdnjom da hrana može biti lijek. Klinička prehrana obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika, njezini su tradicionalni ciljevi detekcija i prevencija malnutricije (loše prehrane/uhranjenosti), uravnoteženja metaboličkoga statusa, smanjenje pobola i duljine trajanja oporavka. Malnutricija ili pothranjenost javlja se u bolesnika sa zloćudnim tumorima, upalnim bolestima crijeva, kroničnim bolestima jetre, kroničnim opstativnim plućnim bolestima te u bolesnika starije životne dobi, koji su posebno ugroženi jer često ulaze i u prethodne rizične skupine. Neke od mogućih posljedica pothranjenosti smanjenje su funkcija kardiovaskularnog, respiratornog, gastrointestinalnog i imunosnog sustava, te proporcionalno tome rast pobola, smrtnosti, duljine oporavka, visine liječničkih troškova. Zato treba definirati optimalan unos tvari, osobito onih koje čine sam vrh kliničke prehrane: glutamina, arginina, omega-3 masnih kiselina, nukleotida/nukleozida, antioksidansa, probiotika i prebiotika, tj. sinbiotika. Klinička prehrana svoje nove ciljeve oblikuje na molekularnoj razini, približava se farmakologiji, zoni lijeka. Nažalost, u praksi njezine spoznaje nisu dovoljno iskorištene — zbog financijskih problema pacijenti često dobivaju neprimjerene obroke, a nerijetko ih zbog odlaska na pretrage i sasvim preskaču.

Krznarić se osvrnuo i na pitanja prehrane opće populacije. Držimo li se načela općepoznate piramide pravilne prehrane, uglavnom neće biti potrebe za uzimanjem supstituta. No kako je adekvatna prehrana svakoga pojedinca još utopija, pri uzimanju npr. vitamina i minerala trebalo bi doći do pravilnih uputa o količini i duljini vremena njihova uzimanja da bi se izbjegla opasnost od hipervitaminoze. Također, za primjereno odvijanje metaboličkih procesa trebalo bi uzimati dovoljnu količinu tekućine, što je prosječno oko dvije litre dnevno. Valja naglasiti i važnost antioksidansa koji vežu slobodne radikale odgovorne za starenje i onkogenezu.

Ana Kirin