Isijavanje radosti

Isijavanje radosti

Koliko god da se pojedine autorice ističu prepoznatljivim rukopisom (Letricija Linardić, Mejra Mujičić, Tanja Dabo, Ana Kadoić), sve ih zajedno povezuje i spaja težnja apstraktnom izričaju i svođenju pojavnog svijeta na asketske crno-bijele odnose, koji u svom strogom, ali i strastvenom minimalizmu mnogo govore o načinu percipiranja svijeta mlađe generacije

Nedavni sjajni potez zagrebačkoga Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nedvojbeno je izdavanje i predstavljanje grafičke mape Mlade hrvatske grafičarke, koja je objedinila grafike jedanaest umjetnica zagrebačke i riječke grafičke škole, generacije rođene sedamdesetih godina. Grafičarke Dragana Aleksić, Tanja Dabo, Iva Gobić, Paulina Jazvić, Ana Kadoić, Marlena Kršul, Letricija Linardić, Mejra Mujičić, Nadija Mustapić, Celestina Vičević i Jasika Vuco poznate su nam djelomično po predstavljanju svojih radova već na 1. hrvatskom trijenalu grafike 1997, a posebno po kompletnom sastavu istih imena s 2. hrvatskog trijenala grafike 2000. u Zagrebu.

To je generacija koja je već zarana pokazala zamjetnu razinu ovladavanja zanatom grafike i grafičkim tehnikama (gotovo isključivo dubokog tiska: bakropis, aquatinta, suha igla), pokazujući time na najbolji mogući način kako je i u mladoj te mlađoj generaciji prisutna fascinacija grafičkim métierom do te razine da s njihovih radova osjetno isijava radost rada na grafičkim matricama i otiskivanja! Grafički odjel na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (Jazvić, Kadoić, Vuco) i grafička klasa Josipa Butkovića na Odsjeku likovne umjetnosti pri riječkom Filozofskom fakultetu dva su važna rasadišta mladih darovitih grafičarki koje već sada vidljivo odskaču od uzora i utjecaja svojih profesora, stvarajući visoko individualni grafički izraz.

Strogoća i strast otiska

No, koliko god da se pojedine autorice ističu prepoznatljivim rukopisom (Letricija Linardić, Mejra Mujičić, Tanja Dabo, Ana Kadoić), sve ih zajedno povezuje i spaja težnja apstraktnom izričaju i svođenju pojavnog svijeta na asketske crno-bijele odnose, koji u svom strogom, ali i strastvenom minimalizmu mnogo govore o načinu percipiranja svijeta mlađe generacije. Svođenje na bitno, na bit i srž stvari, na monokromatski polaritet svjetova bez mnogo priče, opisa, sitničarenja i stilizacije. Njihove su grafike eklatantan primjer poetike sublimacije što svojom zrelošću postavljaju potpuno nove standarde u suvremenoj hrvatskoj grafici. Promatrajući njihove grafike stječe se apsolutni dojam kako su autorice već dosegnule stupanj životne i umjetničke zrelosti kada se stvari imenuju s malo riječi, a svoje stajalište i senzibilitet izriče u tek nekoliko gesti, tek jedva vidljivih ili nekoliko snažnih zareza i utora suhe igle, ili nekoliko pažljivo odmjerenih i izbalansiranih zatamnjenih crnih ploha, mrlja. One grafičkom mediju pristupaju s poštovanjem i ljubavlju, ne otaljavajući ravnodušno taj zanatski dio posla. A to se osjeća u svakom izloženom radu. Jednako pristupaju svakom segmentu pripremnoga rada u grafici, »motiv, tehnika i kvaliteta papira jedna su cjelina, ulog kvalitetnoj razini vizualne percepcije grafika« (M. Baričević).

Ova je inicijativa došla u posljednji čas i nadamo se da je to tek prva takva grafička mapa u nizu. U budućnosti, možda će jedino biti nužno da te sjajne grafičarke ne istupaju prečesto zajedno, kako se ne bi izbrisala tanka i osjetljiva područja stilsko-izričajnog razlikovanja i dešifriranja pojedinih individualnih opusa i rukopisa svake od njih, odnosno, da javnost ne povezuje grafike jedne autorice s imenom druge od njih. Na takva osjetljiva »mjesta neodređenosti« (Ingarden) i nejasnih prijelaza mora se uvijek budno paziti. Inače, likovni prostor definitivno je i zasluženo njihov!

Iva Körbler