Grad pod skelama

Grad pod skelama

Veliki je opseg izložene građe, oko sto pedeset djela, od obrednih predmeta i iluminiranih rukopisa do sjajnih skulptura i slika, što postavljaju trogirsku baštinu na mjesto koje je do sada bilo uglavnom rezervirano za Dubrovnik, Split ili Šibenik

Između Božića i Nove godine u zagrebačkim je Klovićevim dvorima otvorena izložba Blago trogirskih riznica pod pokroviteljstvom ministra kulture Antuna Vujića. Izložba je to koja je glavninom svojih izložaka, prošlo ljeto, za Bijenala, bila predstavljena u venecijanskoj crkvi San Barnaba. Organizatori izložbe, Klovićevi dvori, Muzej grada Trogira te splitski konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine, ovom su izložbom htjeli prikazati raznoliko umjetničko i kulturno naslijeđe Trogira, jednog od najstarijih gradova na istočnoj jadranskoj obali. Raspon u kojem se kreće raznorodni obrađeni materijal, od 1000. do 1600. godine, prikazuje samo dio cjelokupne trogirske baštine, ali zato onaj njegov najreprezentativniji i najprepoznatljiviji.

Na UNESCO-ovoj listi

Većina izložaka na izložbi restaurirana je sredstvima stranih fundacija, posebice američke zaklade Venetian Heritage Inc. oko koje se svojevremeno podigla velika prašina. Venetian Heritage Inc. skrbi o baštini La Serenissime te o onim kulturnim i umjetničkim dobrima gdje se osjeća mletački utjecaj. Ta je činjenica, uz prezentaciju restauriranih djela, glavni motiv izložbe koja bi trebala biti temelj budućega trogirskog muzeja, vjerojatno u Opatovoj kući. Spomenimo pri tome da je od godine 1997. stara jezgra grada Trogira na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine, u najvećoj mjeri stoga što vrijednost njezine baštine nadilazi nacionalne okvire.

Bitno je istaknuti činjenicu da su uz domaće restauratorske snage iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda iz Zagreba i Splita, splitskog i zadarskog konzervatorskog odjela, pojedine izloške restaurirali svjetski stručnjaci iz minhenske Bayerische Staatsbibliothek, venecijanskog Sansovino di Toto Bergamo Rossi & C. te bečkog Kunsthistorisches Museuma i Universität für angewandte Kunst.

Veliki je opseg izložene građe, oko sto pedeset djela, od obrednih predmeta i iluminiranih rukopisa do sjajnih skulptura i slika, što postavljaju trogirsku baštinu na mjesto koje je do sada bilo uglavnom rezervirano za Dubrovnik, Split ili Šibenik. Na dva kata Klovićevih dvora predstavljena su neka od maestralnih djela cjelokupne hrvatske umjetnosti. To su ponajprije radovi Blaža Jurjeva Trogiranina, čija je Bogorodica s Djetetom u ružičnjaku ponovno u istom prostoru, nakon retrospektivne izložbe Blaža Jurjeva početkom 1987. Sjajno je naturalističko raspelo Jurja Petrovića iz crkve Sv. Križa na Čiovu, zatim velebna kiparska ostvarenja Nikole Firentinca i Ivana Duknovića iz kapele blaženog Ivana Trogirskog u katedrali Sv. Lovre ili kipovi četiri evanđelista Alessandra Vittorie sa njezina zvonika.

Osim Bogorodice s Djetetom u ružičnjaku, Blaž Jurjev Trogiranin još je predstavljen poliptihom i raspelom koji se nalaze u Zbirci crkvene umjetnosti u trogirskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja te majstorski iluminiranim matrikulom bratovštine Sv. Duha. Velik broj evanđelistara, lekcionara i misala na pergameni restaurirao je Hrvatski državni arhiv, što je, čini se, posebno dostignuće. Razni moćnici, pokaznice i ostali obredni predmeti od plemenite kovine također su obrađeni ovom izložbom, kao i misno ruho te izlošci umjetničkog obrta. Posebno je zanimljiva kutija za glasovanje u Velikom vijeću iz 17. stoljeća. Od ostalih izložaka trebalo bi istaknuti kiparski prizor Navještenja majstora Mavra iz 14. stoljeća, misnice i dalmatike, biskupska mitra iz 14. stoljeća, zatim velik broj srebrnih i zlatnih pokaznica, kaleža i pastorala, moćnik bl. Ivana Trogirskoga... Među slikarskom baštinom ističu se dvije slike s prikazima Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Jeronima koji dolaze iz radionice Jacopa Bellinija.

Izložba fotografija Trogira

Na izložbi je izvješen detaljni prikaz s mikropresjecima, trenutačne restauracije slikanog raspela s prikazom Krista pobjednika iz crkve Sv. Andrije na Čiovu. Raspelo, više od dva metra i šire od metra i pol, jedno je od najmonumentalnijih kasnoromaničkih i ranogotičkih raspela u Dalmaciji. Sada se ono u Münchenu restaurira, a kraj je restauracije predviđen za studeni ove godine. Veliki posao u restauracijama, ali i u postavu izložbe, obavio je naš restaurator Radoslav Bužančić.

Biserka Rauter Plančić iz Klovićevih dvora, autorica likovnog postava izložbe najavila je nekoliko popratnih manifestacija, pa je tako prije nekoliko dana na Gornjem gradu, također u Klovićevim dvorima, otvorena izložba fotografija Trogira koju je postavila Fani Celio Cega. Tijekom veljače i sve do kraja izložbe bit će otvorene dvije manje izložbe recentnih radova kipara Matka Mijića i Ljubice Buble Dragojević. Potkraj veljače trebala bi biti predstavljena monografija o Trogiru, a uskoro se, vezano uz trogirsku izložbu, sprema simpozij o restauraciji koji će organizirati Konzervatorski odjel u Splitu i Joško Belamarić, autor koncepcije izložbe. On u uvodu kataloga zaključuje da danas u Hrvatskoj postoji sposobnost obnavljanja baštine uz najviše profesionalne standarde, što je za veliku pohvalu. Obol izložbenom katalogu dao je i Ivo Babić, rektor Sveučilišta u Splitu, sjajnim tekstom o bogatoj povijesti Trogira do u osvit baroknoga doba.

Trogir je grad u kojem je, unatrag desetak godina, stalno nešto pod skelama, ali i kojem još prijeti bezobzirna turistička eksploatacija, dok, prema Belamarićevu kazivanju, unutar povijesne jezgre postoji četrdeset tisuća četvornih metara bez funkcije koji čekaju oplemenjivanje. Stoga ova izložba mora otvoriti oči onima koji pokušavaju našu cjelokupnu, pa tako i trogirsku baštinu, uništiti nekakvim AFCO i inim projektima. Vjerujemo da je Trogir za čuperak uhvatio svoga Kairosa i da je upravo sada sretan trenutak da grad punim plućima zaživi pravom kulturom.

Marko Kružić