Butiga od pjesama

Butiga od pjesama

Niko Kučar, Dubrovački akvareli, prir. Luko Paljetak, Dubrovnik, 2001.

Dubrovački brijač Niko Kučar (1891-1972) bogatu i sadržajnu biografiju usko je vezao uz Dubrovnik, a njegova butiga na Stradunu pored Sv. Vlaha bila je po svemu izdvojeno intelektualno susretište 20. stoljeća. Kao meštar od zanata, Kučar je u radnji ugošćavao brojne intelektualce koji su dolazili u Dubrovnik, pisce svijeta tijekom Kongresa PEN-a 1933, ali i Balokovića, Hamsuna, Ujevića, Matkovića, Vrutickog, Marottija, Bukovca, Carića, Kolendića i samoga Bernarda Shawa, koji je, ispred njegove butige, izgovorio onu čuvenu rečenicu o raju na zemlji i Dubrovniku i koji je Kučara oslovljavao sa Barbiere poeta! Kučara su posjećivali, s njim se dopisivali i vodili duge razgovore brojni uglednici koji su dolazili u Grad, prepoznajući ga kao izdvojenu osobnost Dubrovnika, gospara koji je bio zaljubljen u svoj grad, njegovu prošlost, sklad i ljepotu. Luko Paljetak, koji se, kako ističe u pogovoru, i sam šišao kod gospara Nika, znalački je prepoznao upravo tu i takvu Kučarevu posebnost i odabrao njegove pjesme koje u svakom od ciklusa slave ljepotu grada i zaboravljene njegove vrijednosti. Kučarevim pjesmama, ističe Paljetak, treba prići s bagulinom u ruci, idući s onog oboda Grada, i jezika, u njegovom, kako formulira Barthes, »kanonskom stavu kakav je fiksiran školom, svakodnevnom upotrebom, književnošću, kulturom«, prema numinoznom središtu Grada, u kojem je upravo, kao promatračka kripta (bila) smještena ta pjesnička radionica. Zbirka Dubrovački akvareli nudi izbor pjesama koje su dijelom već bile objavljivane za Kučareva života i ostale dijelom uspomena generacija Dubrovčana, ali i znak i biljeg vremena kada se drukčijim ritmom i povodima o tom gradu zaljubljenički pjevalo. Naslovnica knjige s fotografijom procesije barjaka za Festu sv. Vlaha 1938. na kojoj se vidi Kučareva butiga zoran je komentar njegova životopisa i vezanosti uz grad o kojem je, gotovo isključivo, pjevao. Knjiga je obogaćena nužnom faktografijom, slikovnim prilozima, faksimilima i ostalim dokumentima koji svjedoče o posebnosti meštra brijača, pjesnika i intelektualca koji tako iznova, zahvaljujući trudu njegove unuke Silvane Oberan, izranja iz sjećanja i uspomena, kao pjesnik i zaboravljeni dah onodobnoga Dubrovnika.

Davor Mojaš